Tijekom Hladnog rata, kad su Sjedinjene Američke Države sudjelovale u svemirskoj utrci protiv Sovjetskog Saveza tko će prvi poslati čovjeka na Mjesec, NASA je raspolagala gotovo neograničenim novčanim sredstvima. U jednom trenutku trošila je 19,4 milijardi dolara – 4% ondašnjeg američkog budžeta – što bi danas, kad se uračuna inflacija, iznosilo gotovo nezamislivih 120 milijardi dolara.
NASA trenutno raspolaže s 18 milijardi godišnje, no ta cifra značajno varira na godišnjoj razini. Sredstva joj, naime, dodjeljuje Kongres, koji joj nepredviđeno povećava, odnosno smanjuje sredstva, zavisno od prevladavajuće klime spram istraživanja svemira. Od spomenutog iznosa, oko 2,4 milijarde dolara namijenjeno je projektima Orion i SLS, namijenjenim osvajanju Marsa. Taj je novac dovoljan za izgradnju i operativnu upotrebu sustava Orion-SLS unutar sustava Zemlja-Mjesec, no za iskorak prema Crvenom planetu potreban je još deblji novčanik. NASA nije precizirala koliko točno joj novca treba – ne želi prestrašiti Kongres i porezne obveznike ciframa od kojih boli glava – no procjene nezavisnih stručnjaka kažu da cijena cjelokupnog projekta biti najmanje bilijun dolara, s realnom mogućnosti da se trošak utrostruči uslijed poteškoća s novim tehnologijama.
Ovakav nesrazmjer između ciljeva i raspoloživa novca natjerao je NASA-u u potragu za partnerima. Prvi i najbolji izbor jest Europska svemirska agencija. Ova, naime, već značajno sudjeluje u izgradnji novog svemirskog broda: jedna od ključnih komponenti Oriona, servisni modul, gradi se u Airbusovoj tvornici u Europi. Prvi je primjerak nedavno proslijeđen u Sjedinjene Države, gdje će proći bateriju zahtjevnih ispitivanja prije probnog leta. U servisnom modulu nalaze se motori, električni sustavi te zalihe zraka i vode za posadu, koja će se nalaziti u drugom dijelu broda – zapovjednom modulu. ESA je više nego zainteresirana da u budućim misijama na Mars sudjeluju europski astronauti, na što NASA vrlo blagonaklono gleda: Europa će za mjesto u Orionu morati izdvojiti nemali iznos, što će poprilično rasteretiti NASA-in tanki budžet.
Amerikanci se nadaju kako će pronaći još zainteresiranih, pri čemu prije svega gledaju na svoje azijske saveznike, Japan i Južnu Koreju. Obje zemlje imaju razvijene svemirske programe i nominalno su zainteresirani za ovaj projekt, no još nemaju nikakvih konkretnih planova za godine koje dolaze. Suradnja s dvije druge svemirske sile, Rusijom i Kinom, isključena je. Stalne napetosti između Sjedinjenih Država i spomenute dvije zemlje isključuju, nažalost, ozbiljniju suradnju u svemiru. No nedavno se na horizontu pojavila još jedna realna mogućnost za suradnju: privatne kompanije u vlasništvu bogatih pojedinaca počele su sve sigurnije kročiti u svemir i relativno brzo će predstavljati respektabilnog partnera, kako u tehnološkom, tako i u financijskom smislu. U NASA-i se stoga nadaju i njihovom budućem doprinosu u osvajanju Marsa.
Orion je letjelica namijenjena prijevozu četvero astronauta u svemir. Trenutno je u razvoju, a po završetku svih radova letjet će k asteroidima, Mjesecu i Marsu. Raketa SLS (Space Launch System) namijenjena je lansiranju Oriona k željenim ciljevima, a po završetku gradnje bit će najmoćnija raketa ikad; prva verzija (tzv. Block 1) moći će ponijeti 70 tona u nisku Zemljinu orbitu, dok će druga verzija (Block 2) u svemir nositi preko 130 tona. Prvi let SLS-a i Oriona predviđen je za 2018. godinu, kad će biti upućen u orbitu oko Mjeseca. Prvi let s ljudskom posadom očekuje se oko 2023. godine.
Izvor: Bloomberg
