Iako postoji cijeli niz laboratorija diljem svijeta, neki od njih ipak se izdvajaju, bilo da je riječ o najhladnijem laboratoriju na svijetu, bilo o najdubljem laboratoriju, bilo o laboratoriju izvan granica našeg planeta. Kako bilo, u nastavku vam donosimo osnovne podatke o „šest veličanstvenih”.
JPL
Osnovan davne 1936. godine, američki Jet Propulsion Laboratory svoju slavu stekao je tijekom svemirske utrke, sudjelujući u izgradnji velikog broja svemirskih sondi i raketnih sustava od kraja 1950-ih godina pa sve do danas.
Istraživačkim centrom zajednički upravljaju NASA i California Institute of Technology (Caltech), a cijeli sustav broji nekoliko tisuća zaposlenih, od kojih je čak 5000 zaposlenika Caltecha.
Osim projekata na izgradnji svemirske tehnologije, JPL odnedavno sudjeluje i u Near-Earth Object Program Office projektu s ciljem traženja asteroida koji bi mogli zaprijetiti Zemlji.
Kontrolna soba JPL-a (FOTO: Pics About Space)
IceCube
Riječ je o laboratoriju IceCube Neutrino Observatory, izgrađenom u sklopu Amundsen-Scott South Pole Stationa na Antarktici. Dotična znanstvena postaja, čija je izgradnja dovršena 2010. godine, a koštala je impresivnih 279 milijuna dolara, ima za cilj registrirati prolazak neutrina, poprilično neuhvatljivih subatomskih čestica.
IceCube se sastoji od preko 5000 digitalnih optičkih senzora ukopanih na dubinu od 1500 do 2000 metara, u 86 rupa izbušenih u vječnom ledu, koji imaju zadatak pratiti prolazak neutrina nastalih kao rezultat različitih svemirskih pojava, poput supernova, pulsara i crnih rupa. Pritom je jedan od osnovnih zadataka laboratorija potraga za misterioznom tamnom tvari, u čemu sudjeluje oko 250 znanstvenika iz 11 država.
Pogled na IceCube izvana (FOTO: Dequalized)
SNOLAB
I dok se IceCube nalazi na jednom od najhladnijih mjesta na Zemlji, njegov „rođak” Sudbury Neutrino Observatory (SNOLAB) smješten je u napuštenom kanadskom rudniku u pokrajini Ontario, na dubini od dva kilometra. Osim što je na velikoj dubini, SNOLAB zauzima i impresivan prostor unutar rudnika od čak 5 km2.
Iako se većina istraživanja u SNOLAB-u vrti oko potrage za neutrinima, tamnom tvari i ostalim neuhvatljivim česticama iz dubina svemira, njegovim se kapacitetima mogu koristiti i drugi znanstvenici, poput seizmologa i geofizičara. Osim ogromnog laboratorija u Zemljinim dubinama, na površini se nalazi pomoćna zgrada, s pratećim uredima, predavaonicama i hangarima.
Pogled na unutrašnjojst SNOLAB detektora neutrina (FOTO: Top Pictures Gallery Online)
BNL
Za razliku od IceCubea i SNOLAB-a koji se nalaze na ekstremnim lokacijama, Brookhaven National Laboratory (BNL) nalazi se na dobrom, starom Long Islandu. Međutim, ekstremni su pokusi koje BNL provodi, gdje posebice treba izdvojiti postizanje temperature od 4 trilijuna Celzijevih stupnjeva, što je 250 000 puta veća temperatura od one u Sunčevoj jezgri. Navedena temperatura stvorena je u RHIC-u, drugom po veličini sudaraču čestica u svijetu, odmah iza LHC-a, i to sudaranjem iona zlata ubrzanih gotovo do brzine svjetlosti.
Iako je Relativistic Heavy Ion Collider (RHIC) manji u odnosu na CERN-ov Large Hadron Collider, dotični je jedni sudarač na svijetu gdje je moguće sudarati polarizirane protone. Ipak valja naglasiti kako se Brookhaven National Laboratory bavi i drugim znanstvenim disciplinama, kao što su biologija, medicina, kemija, ali i tehničke znanosti, a o veličini istraživačkog centra svjedoči i broj od 3000 zaposlenih.
Pogled na BNL kompleks s RHIC-om u pozadini. (FOTO: Interactions.org)
CERN
Najpoznatiji je istraživački centar za proučavanje elementarnih čestica na svijetu, koji u svom sastavu ima i najveći sudarač čestica, impresivni Large Hadron Collider (LHC), smješten na granici Švicarske i Francuske.
Sam LHC nalazi se u kružnom tunelu dužine 27 kilometara, smještenom 175 metara ispod zemlje, a sastavljenom od 9300 magneta hlađenih pomoću 10 080 tona tekućeg dušika i helija. Ubrzavajući čestice gotovo do brzine svjetlosti, LHC svake sekunde proizvede 600 milijuna sudara, što uzrokuje stvaranje temperature 100 000 puta veće od one u Sunčevoj jezgri.
CERN trenutno ima dvadeset država članica, ali i veći broj partnerskih zemalja, koje zajedničkim snagama pokušavaju odgonetnuti tajne svemira, analizirajući ogromne količine podataka zabilježene tijekom sudara čestica.
Pogled na ATLAS segment LHC-a (FOTO: photo.sf.co.ua)
ISS
Međunarodna svemirska postaja je, uz CERN, zasigurno najveći istraživački projekt u povijesti čovječanstva, k tome jedini van granica našeg planeta, na visini od oko 390 kilometara.
Stavljena u funkciju 2000. godine, postaja je rezultat napora šest velikih svemirskih agencija, s NASA-om i Roskosmosom kao predvodnicima. Trenutno se na njoj obitava šest astronauta koji, uz redovito održavanje postaje, provode i cijeli niz pokusa iz različitih znanstvenih disciplina, za uspjeh kojih je neophodno bestežinsko stanje.
Zasada je sigurno kako će Međunarodna svemirska postaja ostati u funkciji do kraja 2024. godine, s mogućim produženjem misije za dodatne četiri godine.
Međunarodna svemirska postaja, snimljena iz space shuttlea Atlantis (FOTO: NASA/Wikimedia)
Izvor: Pixelizam, Wikipedia
