Iako je otok Manus, smješten u južnom Pacifiku, u posljednje vrijeme puno poznatiji kao jedno od žarišta migrantske krize, od sada je dotični poznat i kao stanište nedavno otkrivene vrste divovskog štakora, prosječne težine oko pola kilograma. Štoviše, kako se na otoku nalazi prihvatni centar za izbjeglice koje traže azil u Australiji, znanstvenici su štakoru odlučili dati ime Rattus detentus, što u prijevodu s latinskog znači „zatvoreni štakor“, a kako bi upozorili na situaciju s izbjeglicama.
Iako se već odavno sumnjalo kako na otoku postoji veliki glodavac, a o čemu svjedoče lokalni stanovnici, kao i mnogobrojni tragovi zuba na orašastim plodovima drveta Canarium indicum, tek je 2002. godine pronađen dio kostura navedenog štakora, kao prvi fizički dokaz njegovog postojanja.
Veliki štakor s otoka Manusa (FOTO: Journal of Mammalogy)
„Ovog štakora tražim već trideset godina“, otkrio je prof. Tim Flannery, jedan od autora istraživanja kojim je po prvi put opisan Rattus detentus. U studiji objavljenoj u časopisu Journal of Mammalogy, navodi se kako je riječ o jednoj od najvećih vrsta štakora u Malajskom arhipelagu, a iako dotični nije rekorder kad su u pitanju štakori (dotični rekord drži Bosavi vuneni štakor, s masom od 1,5 kilograma), ipak je riječ o zaista velikoj životinji, čije jedinke bez većih problema mogu dosegnuti masu od oko pola kilograma.
Od zanimljivijih karakteristika novog štakora valja izdvojiti grubo krzno i kratak rep, a treba reći kako su pronađeni i fosilni ostaci dotičnoga, i to iz razdoblja kasnog holocena. To potvrđuje kako štakor na otoku obitava već duže vrijeme, a što je sigurno utjecalo i na njegov razvoj.
Nažalost, izgleda da bi se Rattus detentus ubrzo mogao naći na još jednom popisu, i to onom ugroženih vrsta. Naime, znanstvenici smatraju kako je upravo mali broj jedinki na otoku jedan od ključnih razloga zašto štakora teško pronalaze čak i iskusni lokalni stanovnici, koji odlično poznaju krajolik i vegetaciju.
Izvor: Journal of Mammalogy
