Zahvaljujući istraživanju znanstvenika s belgijskog University of Liège, čini se kako smo nadomak otkrića kako bi čak tri planeta u sustavu TRAPPIST-1 mogla podržavati život. Riječ je o malenom crvenom patuljku u sazviježđu Vodenjaka, od Zemlje udaljenom oko 39 svjetlosnih godina.
Navedena zvijezda emitira 2.000 puta manje svjetlosti nego Sunce, s upola manjom površinskom temperaturom nego što je ona naše matične zvijezde. Štoviše, TRAPPIST-1 ima tek 8,3% Sunčeve mase, a u promjeru je osam puta manja od navedenog, što znači kako je tek neznatno veća od Jupitera, čime spada u tzv. ultrahladne patuljke, zvijezde koje su prilično česta pojava u našoj galaksiji. Primjerice, 15% zvijezda našem neposrednom susjedstvu upravo su ultrahladni patuljci.
„Ovako male, hladne zvijezde mjesta su gdje bi prvo trebali tražiti život negdje drugdje u svemiru, jer bismo s današnjom tehnologijom jedino tu mogli pronaći život na udaljenim planetima veličine Zemlje“, otkrio je voditelj istraživanja Michaël Gillon, astronom pri University of Liège.
Promatrajući promjene u intenzitetu svjetlosti zvijezde, znanstvenici su pomoću sustava TRAPPIST (TRAnsiting Planets and PlanetesImals Small Telescope) po prvi put otkrili planete u orbiti. „Postojanje tih ‘crvenih svjetova’ u orbitama ultrahladnih patuljaka sve do sada je bila tek teoretska pretpostavka, no sad znamo ne samo za jedan usamljeni planet u orbiti tako malene crvene zvijezde, već za sustav od tri planeta“, izjavio je Emmanuël Jehin, jedan od suradnika na projektu.
Sva tri planeta su u promjeru otprilike 10% veća nego Zemlja, gdje su dva unutarnja od 60 do 90 puta bliže svojoj matičnoj zvijezdi nego što je udaljenost Zemlje od Sunca, s orbitalnim periodom oko zvijezde u trajanju od 1,5 i 2,4 dana. S druge strane, revolucija trećeg planeta još uvijek nije decidirano utvrđena, pa je zasada jedino poznato kako se kreće u rasponu od 4,5 do 73 dana. „Mala veličina zvijezde i bliske orbite planeta u sustavu upućuju na to kako je ovaj planetarni sustav puno sličniji Jupiterovom sustavu, nego Sunčevom sustavu“, ustvrdio je Gillon.
Iako su sva tri planeta smještena na maloj udaljenosti od svoje matične zvijezde, to ne znači kako primaju veliku količinu radijacije, zato što je TRAPPIST-1 mala zvijezda i time neusporedivo slabija od našeg Sunca. Naime, dva unutarnja planeta u sustavu primaju tek četiri, odnosno dva puta više radijacije nego što to prima Zemlja, dok treći planet vjerojatno prima i manje radijacije nego Zemlja.
Uzimajući u obzir malu razdaljinu između matične zvijezde i njenih planeta, moguće je pretpostaviti kako planeti sinkrono rotiraju oko zvijezde, baš kao i Mjesec oko Zemlje, pa im je jedna strana stalno okrenuta prema suncu, a druga zaklonjena od njega. Stoga bi se život na unutarnja dva planeta puno teže održao, bilo zbog visoke temperature na dnevnoj strani planeta, bilo zbog niskih vrijednosti navedene na njegovoj noćnoj strani. Ipak, znanstvenici smatraju kako bi u prijelaznoj zoni između dnevne i noćne strane navedeni planeti ipak mogli podržavati život.
S druge strane, treći planet, za kojeg se vjeruje kako je dovoljno udaljen od svog sunca, a time i za postojanje tekuće vode na površini, odličan je kandidat za postojanje života, bez obzira an to što je možebitno sinkrono povezan sa zvijezdom.
Za razliku od većine projekata usmjerenih ka istraživanju egzoplaneta, gdje je glavna preokupacija potraga za planetima u sustavima sličnim Sunčevom sustavu, u kojima matične zvijezde emitiraju značajne količine svjetlosti, otežavajući time proučavanje karakteristika samih planeta, proučavanje planeta koji kruže oko ultrahladnih patuljaka ne suočava se s tim problemima. Naime, takve slabašne zvijezde emitiraju svjetlost uglavnom u infracrvenom dijelu spektra, i to pri puno nižim vrijednostima, pa je sustav TRAPPIST stoga i dizajniran u svrhu potrage za planetima koji kruže oko 60 ultrahladnih patuljaka u našem neposrednom susjedstvu.
Osim toga, znanstvenici se nadaju kako će im u daljnjem istraživanju planeta u sustavu TRAPPIST-1 pomoći i svemirski teleskop Hubble, a potom i nadolazeći teleskop James Webb, i to prvenstveno kroz potragu za vodom, ugljik-dioksidom i ozonom u atmosferama navedenih.
Izvor: University of Liège /ESO