Budući da su svi do sada otkriveni patuljasti planeti, izuzev Ceresa, smješteni u vanjskom dijelu Sunčevog sustava, daleko iza Neptunove orbite, riječ je o poprilično neistraženim tijelima, a što ponajbolje potvrđuje slučaj Plutona, kao najvećeg među njima. Naime, sve do preleta NASA-ine letjelice New Horizons u srpnju prošle godine, Pluton je promatran sa Zemlje izgledao tek kao nejasna mrlja, a kvalitetnije slike nije mogao pružiti niti svemirski teleskop Hubble.
Stoga ne čudi što je većina patuljastih planeta smještenih iza Plutona otkrivena tek u posljednjih desetak godina. Riječ je o malim i hladnim svjetovima, koji u svemir odbijaju minimalnu količinu svjetlosti, pa ih je često moguće istraživati jedino kombiniranjem podataka prikupljenih iz različitih izvora.
Štoviše, grupa astronoma nedavno je tako otkrila kako je patuljasti planet 2007 OR10 puno veći nego što se to prvotno smatralo. Time je dotični postao najveće tijelo u Sunčevom sustavu koje još uvijek nema pravo ime, kao i treći po veličini patuljasti planet, odmah iza Plutona i Eris. Isto tako, istraživanje je otkrilo kako je 2007 OR10 podosta taman svijet, s najdužim periodom rotacije od svih poznatih tijela u Sunčevom sustavu, gdje dotična traje gotovo 45 sati.
Do navedenih su spoznaja znanstvenici došli kombinirajući resurse svemirskih teleskopa Kepler i Herschel Space Observatory, a u sklopu Keplerovog istraživačkog projekta pod kodnim nazivom K2. Nova mjerenja potvrdila su kako 2007 OR10 ima promjer od 1.535 km, a što je oko 100 km veći promjer od Makemakea, sljedećeg po veličini patuljastog planeta. U usporedbi s Plutonom, 2007 OR10 je za trećinu manji. S druge strane, patuljasti planet Haumea, poznat po svom jajolikom obliku, ima veći promjer po svojoj uzdužnoj osi, no dotični ipak ima manji obujam nego 2007 OR10.
Kako Kepler prati promjene u intenzitetu svjetlosti promatranih tijela, bilo da je riječ o zvijezdama oko kojih kruže ekstrasolarni planeti, bilo o kometima, asteroidima i patuljastim planetima u Sunčevom sustavu, navedeni je izvrstan alat za proučavanje malih varijacija u intenzitetu osvjetljenja tijekom rotacije planeta. Pritom je posebice nezgodno utvrditi radi li se o manjem i svjetlijem tijelu, ili, pak, o većem i tamnijem objektu.
2007 OR10 ima iznimno eliptičnu orbitu, koja u svojoj najbližoj točki u odnosu na Sunce doseže gotovo Neptunovu orbitu, dok je u najudaljenijoj točki smješten duboko u svemiru, na udaljenosti od Sunca koja je duplo veća od one Plutona. Nažalost, dotični se trenutno nalazi upravo na toj drugoj lokaciji, i proći će još dosta vremena dok se ne vrati bliže Suncu, a što iznimno otežava njegovo promatranje.
Kako bilo, kombiniranjem podataka o količini reflektiranje svjetlosti (koje je prikupio Kepler), s količinom apsorbirane svjetlosti koja je potom emitirana kao toplina (podatak koji je registrirao Herschel), znanstvenici su uspjeli utvrditi kako je planet oko 250 km veći nego što se to prethodno smatralo.
Kako je riječ o prilično tamnom tijelu, znanstvenici smatraju kako je površina 2007 OR10 prekrivena ledenim naslagama metana, ugljičnog-monoksida i dušika, a što je potvrdio i voditelj istraživanja András Pál sa Konkoly Observatory iz Budimpešte.
Za kraj spomenimo, kako čast davanja imena 2007 OR10 pripada njegovim otkrivačima, astronomima Meg Schwamb, Mikeu Brownu i Davidu Rabinowitzu, koji su ga otkrili tijekom 2007. godine. „Imena objekata velikih kao Pluton govore o značajkama navedenih. Budući prije nismo imali puno podataka o 2007 OR10 nismo mu ni mogli dati prikladno ime. Ipak, mislim ko se sad približava trenutak kada ćemo 2007 OR10 dati ime koje mu pripada“, otkrila je prof. Schwamb.
Izvor: Astronomical Journal / arXiv