Do prije samo nekoliko desetljeća, Pluton je smatran posljednjim članom Sunčeva sustava, iza čije orbite se krilo tamno, pusto prostranstvo. Astronomi su još od njegova otkrića davne 1930. godine nagađali kako se ondje još nešto možda krije, predaleko i pretamno da bi se tadašnjom opremom otkrilo.
Sredinom 1992. godine otkriven je 1992 QB1, nebesko tijelo čija orbita leži iza Plutonove. Uskoro je uslijedio pronalazak još nekoliko sličnih objekata, a danas se taj broj popeo na preko tisuću poznatih nebeskih tijela.
Kuiperov pojas, kako se to područje službeno zove, dom je za nekoliko tijela koji su masom i promjerom slični Plutonu; Eris je, primjerice, nešto manjeg promjera, no veće mase.
Budući da je riječ o vrlo zanimljivom području, astronomi ga budno motre. Upravo je objavljeno kako su otkrili novi svijet, daleko dalji no što je to (ionako vrlo daleki) Pluton; 2015 RR245 – kako se službeno zove – udaljen je od nas devet milijardi kilometara i jednu revoluciju oko Sunca načini za svakih 700 godina. Usporedbe radi, spomenuti Pluton to učini za “samo” 248 godina. Promjera je oko 700 kilometara, dok se njegov sastav može tek nagađati.
Orbita mu je izrazito eliptična: u najdaljoj točki udaljen je čak 120 astronomskih jedinica (ili 12 milijardi kilometara) od Sunca, dok će u najbližoj točki – što će se dogoditi 2096. godine – prići na 34 astronomske jedinice udaljenosti, odnosno na “samo” pet milijardi kilometara. Primjera radi, Neptun, posljednji planet našeg sustava, od Sunca je udaljen 30 astronomskih jedinica.
Iako svojom veličinom i orbitalnim parametrima pripada skupini patuljastih planeta, tu mu titulu mora administrativno dodijeliti Međunarodna astronomska unija. 2015 RR245 nije jedini koji čeka službeno odobrenje: s njim u redu još stoje Sedna, Quaoar i 2007 OR10. Do tada, službeno priznati patuljasti planeti ostaju Ceres, Pluton, Eris, Haumea i Makemake.