Jeste li se ikada zapitali kako bi bilo posjedovati jedan od tri moćna dara smrti iz Harry Potter sage?
Dobra vijest je da su znanstvenici sve bliže tome da magičnu fikciju realiziraju te je plašt nevidljivosti pred posljednjim koracima usavršavanja, a aplikacija bi mogla imati izniman utjecaj na kompletnu tehnološku i svemirsku industriju, uključujući brojne prednosti koje bi pred neprijateljima pružio vojsci u čijem bi se posjedstvu nalazio.
Ispitivanja u svrhu stvaranja idealnog i funkcionalnog plašta nevidljivosti u znanstvenom svijetu nisu novost, no najnovije istraživanje objavljeno u časopisu Scientific reports pristupa problemu na posve inovativan način i time rasterećuje uređaj od problema na koje su naišli svi prethodni pokušaji. Vidjeli smo sumnjive videe na kojima vojnici nestaju usred pustinje i zacijelo povjerovali kako je riječ o montaži, no ovo istraživanje bi nam moglo potresti tlo pod nogama.
„Vjerujemo da naša struktura prekrivanja može unaprijediti postojeće tehnologije te da omogućava buduću tehnološku inovaciju. Za sada, osnovni interes s obzirom na površinske valove je razvoj rješenja za smanjivanje i ublažavanje važnih telekomunikacijskih problema“, rekao je Luigi La Spada, vodeći autor istraživanja.
Dizajn uređaja za skrivanje utemeljen je na transformacijskoj optici, ključnim osposobljivačem za aplikacije u primjenjenoj elektromagnetici. U radu provedenom na Queen Mary Sveučilištu u Londonu , eksperimentalno je po prvi puta demonstriran plašt od projektiranih stupnjevitih indeksnih materijala te ilustrirana mogućnost upotrebe nanokompozita za kontroliranje prenošenja površinskih valova kroz naprednu dodatnu proizvodnju.
„Uređaj je analitički dizajniran i procijenjen kroz numeričke simulacije i mjerenja, pokazujući pri tom dobro slaganje i izvedbu kao učinkovit prekrivač površinskih valova. Temeljni pristup dizajnu ima mnogo šire primjene, u rasponu od mikrovalova do optike za kontrolu površine plazmenih polaritona i radijacije nano antena.“, tvrde autori studije.
Ono što novo istraživanje izdvaja od brojnih te ga čini značajno impresivnijim jest upravo nadilaženje problema svih dosadašnjih pristupa. Prethodni su načini bili ovisni o geometriji i obliku objekta koji je trebalo sakriti, nisu bili prikladni za električki velike dimenzije dok su se ujedno oslanjali na svojstva koja nije lako pronaći u prirodi, a ovisnost o polarizaciji i osjetljivost na gubitak materijala činila ih je ranjivim. Novi pristup posvećuje se mehanizmu prekrivanja površinskih valova, sposobnošću kontroliranja i krojenja njihova prenošenja te je u stanju prekriti i veće objekte.
Što se tiče prekrivanja ljudskih tijela, Harry Potter fanovi imaju se čemu veseliti. Prema riječima profesora za antene i elektromagnetiku Yang Hao, prekrivač površinskih valova mogao bi se također upotrijebiti na ljudskom tijelu. „U ovom slučaju, wireless senzori se postavljaju na tijelo. Izvedeno je već mnogo pokušaja da se stvori autentični plašt no i dalje postoje teoretičke barijere.“
Koautor istraživanja, profesor Yang Hao iz Škole za Elektronički inženjering i kompjutersku znanost na Sveučilištu Queen Mary u Londonu tvrdi: „Prethodno je istraživanje pokazalo da ova tehnika djeluje na jednoj frekvenciji. Međutim, mi možemo demonstrirati da ona funkcionira na širem rasponu frekvencija što ju čini korisnom za druge inženjerske primjene, poput nano antena i za svemirsku industriju“.
Postupak funkcionira na način da istraživači zakrivljenu površinu prekrivaju nanokompozitnim medijem od sedam različitih slojeva, pri čemu električno svojstvo svakog sloja varira s obzirom na položaj. Konačni efekt je pokrivanje objekta koji bi u drugim slučajevima uzrokovao raspršivanje valova.
Podsjetimo, 2015. godine u časopisu Znanost objavljeno je istraživanje o “ultra tankom pokrivaču kože za vidljivu svijetlost” koji, manipulacijom određenih valnih dužina svijetla, objekt čini nevidljivim. Navedeni je plašt bio prekriven nano antenama sačinjenim od sićušnih zlatnih blokova koji se suprotstavljaju iskrivljenju, stvarajući dojam da svijetlo dolazi od ravne površine. Osnovni problem je bio taj da je plašt bio u mogućnosti prekriti samo veoma sitne objekte, pa je naša želja da se zaogrnemo na trenutak još bila vizija dalje budućnosti.
“Nevidljivost se u prvu ruku može činiti kao magija, ali koncepti u podlozi ideje dobro su poznati svima. Sve što ona zahtjeva jest pametna manipulacija naše percepcije”, rekao je professor s odjela za Elektronički i kompjuterski inženjering na UC San Diego Jacobs školi za inženjering, dodajući da se “Potpuna nevidljivost još čini izvan našeg dosega danas, ali bi mogla postati stvarnost u bližoj budućnosti zahvaljujući nedavnom napretku u uređajima za skrivanje.”
Čini se kako je profesor bio u pravu kada je govorio o brzom razvoju uređaja za skrivanje, a novi pristup plaštu nevidljivosti s obzirom na kontrolu površinskih valova mogao bi biti ključ koji će razriješiti misteriju nevidljivosti.
