Ako je vjerovati rezultatima istraživanja tima znanstvenika s University of Texas, u DNK profilu današnjih stanovnika Melanezije kriju se ostaci treće, dosad neotkrivene vrste rođaka modernog čovjeka.
Kako se sad čini, navedeni DNK razlikuje se od onog neandertalaca, odnosno denisovanaca, druge dvije vrste praljudi za koje se zna kako su se miješali s modernim čovjekom.
Istražujući udjele DNK izumrlih hominida u DNK profilima modernih ljudi, znanstvenici pod vodstvom prof. Ryana Bohlendera otkrili su određene nelogičnosti u prethodnim istraživanjima, što ih je navelo na činjenicu kako priča o našim kontaktima s neandertalcima i denisovancima ima puno dublju pozadinu nego što se je to do sada činilo.
Podsjetimo, smatra se kako su naši preci migrirali iz Afrike u razdoblju od 100.000 do 60.000 godina u prošlost i potom susreli druge hominide koji su živjeli na području Euroazije. Navedeni kontakt, koji je imao za posljedicu sporadično miješanje navedenih populacija i danas je vidljiv u DNK kodu Europljana i Azijata.
Štoviše, znanstvenici su nedavno utvrdili kako su Europljani, zahvaljujući navedenom kontaktu,dobili određene zdravstvene probleme u naslijeđe, poput povećanog rizika od depresije, srčanog udara i cijelog niza kožnih bolesti.
Konačno, druga znanstvena studija utvrdila je da su se naši preci, upražnjavajući seksualne odnose s neandertalcima i denisovancima, zarazili i s virusom HPV-a.
I dok su naše veze s neandertalcima prilično dobro istražene, odnosi modernih ljudi i denisovanaca nisu ni blizu tako dobro proučeni, a zbog nedostatka fosilnih dokaza.
Naime, do sad su od fosilnih ostataka denisovanaca pronađeni samo jedan prst i nekoliko zubi, i to u špilji u Sibiru tijekom 2008. godine.
Kako bilo, Bohlender i njegove kolege utvrdili su kako Europljani i Kinezi dijele istu količinu neandertalskog DNK, koja se kreće oko 2.8%, a što je u suglasju s prethodnim istraživanjima, gdje se rezultat kretao u rasponu od 1.5 do 4%.
Međutim, ako u igru uključimo i denisovanski DNK, situacija nije tako jednostavna, posebice ako promatramo DNK ljudi koji žive na području Vanuatua, Solomonskih otoka, Fidžija, Papue Nove Gvineje, Nove Kaledonije, Zapadne Papue i otočja Maluku.
Prema rezultatima Bohlenderovog istraživanja Europljani nemaju denisovanskog naslijeđa, a ljudi u Kini imaju jako mali postotak od 0,1%. S druge strane, DNK ljudi u Papui Novoj Gvineji sadrži 2,74% neandertalskog DNK, dok se udio denisovanskog DNK u melanezijskim populacijama kreće oko 1,11%, a ne od 3 do 6% kao što su na to ukazivala prethodna istraživanja.
Sve navedeno je znanstvenike uputilo na zaključak kako su se preci Melanezijaca parili i sa trećom, zasada nepoznatom skupinom hominida. Na navedeni zaključak navelo ih je istraživanje danskih znanstvenika koji su istražili DNK 83 Aboridžina, te 25 domorodaca s Papue Nove Gvineje.
Spomenuto istraživanje pokazalo je kako su australski domorodci najstarija civilizacija na Zemlji, s kontinuitetom od preko 50.000 godina.
Međutim, istraživanje je ukazalo na još nešto – na DNK sličan denisovanskom, no dovoljno različit od njega, a što upućuje na postojanje treće vrste hominida.
S druge strane, valja naglasiti da u slučaju denisovanaca baš i nemamo puno fizičkih dokaza pa se navedeni DNK možda također odnosi na njih, bez obzira na razliku.
