Rezultati istraživanja instituta Caltech nadodaju se na sve veći broj istraživanja koja sugeriraju da se Parkinsonova bolest cijelo vrijeme razmatra na pogrešan način.
Parkinsonova bolest najčešće je povezana s podrhtavanjem, ukočenošću i poteškoćama u kretanju, uzrokovana umiranjem neurona duboko u mozgu.
Novi dokazi na miševima ukazuju da, umjesto u mozgu, bolest može započeti u crijevima. To bi moglo objasniti neke od čudnih slučajnosti poput žaljenja pacijenata na zatvor čak i deset godina prije pojave ostalih simptoma.
Iako tretmani za usporavanje napretka bolesti postoje, ne postoji način sprječavanja ili liječenja bolesti, a znanstvenici još uvijek ne razumiju točno što uzrokuje bolest i kako ona napreduje.
Godinama znanstvenici ograničavaju potragu tražeći odgovore u mozgu, ali sve veći broj dokaza upućuje na to da bi to mogao biti pogrešan pristup.
Parkinsonova bolest može započeti u crijevima prije nego što se proširi na mozak, što bi moglo objasniti neke od čudnih veza koje su znanstvenici uočili u pacijentima s Parkinsonovom bolešću. Istraživači su primijetili da osobe s Parkinsonovom bolešću imaju drugačije crijevne bakterije od zdravih odraslih osoba.
Nova studija na miševima pokazala je da toksična vlakna koja se grade oko živčanih stanica pacijenata u periodu od nekoliko tjedana mogu utjecati na živce u mozgu.
“Po prvi put otkrili smo biološku vezu između crijevnog mikrobioma i Parkinsonove bolesti,” rekao je voditelj istraživanja Sarkis Mazmanian s Kalifornijskoga instituta za tehnologiju (Caltech).
“Općenito, ovo istraživanje otkriva da neurodegenerative bolesti mogu svoje korijene imati u crijevima, a ne kao što se prethodno mislilo u mozgu.”
Tim znanstvenika uočio je širenje toksičnih vlakana izrađenih od alpha-synuclein proteina koji u pacijenata s Parkinsonovom bolešću oštećuju živce u mozgu.
Eksperimenti na miševima
U najnovijoj studiji, tim s Caltech-a proučavao je genetski modificirane miševe, čija je osjetljivost na Parkinsonovu bolest pojačana prevelikom proizvodnjom alfa-synukleinskih vlakana. Miševi su uzgojeni ili u normalnim, ne-sterilnim uvjetima ili u sterilnom okolišu. Miševi uzgojeni u sterilnim kavezima pokazali su manji broj motoričkih nedostataka, ali i manje toksičnih vlakana u mozgu, dok su miševi uzgojeni u ne-sterilnim uvjetima razvili simptome Parkinsonove bolesti.
Antibiotska terapija može smanjiti simptome u ne-sterilnih miševa, što upućuje da na poboljšanje simptoma utječe nešto u njihovom mikrobiomu. Konačno, ubrizgavaju se crijevne bakterije iz humanih pacijenata s Parkinsonovom bolešću u miševe koji su slobodni od bakterija, nakon čega je primjećeno pogoršanje stanja.
Crijevne bakterije uzete iz zdravih ljudi nisu imala učinka.
“To je bio trenutak istine, miševi su bili genetski identični, a jedina razlika bila je prisutnost ili odsustvo crijevnih mikrobioma,” rekao je član tima Timothy Sampson.
“Prilično smo sigurni da crijevne bakterije reguliraju te su čak i potrebni za pojavu simptoma Parkinsonove bolesti.”
Znanstvenici misle da crijevne bakterije proizvode kemikalije koje prekomjerno aktiviraju određene dijelove mozga, što dovodi do oštećenja.
Potreban je veći broj istraživanja prije nego što možemo sa sigurnošću reći što se događa, ali u slučaju da se istraživanje može potvrditi i ponoviti na ljudima, to bi moglo promijeniti način na koji pristupamo Parkinsonovoj bolesti.
“To mijenja igru,” rekao je David Burn, sa Sveučilišta Newcastle u Velikoj Britaniji, koji nije bio uključen u studiju. “Postoji mnogo različitih mehanizama koji bi mogli zaustaviti širenje bolesti.”
Tim je predstavio svoje istraživanje na sastanku Društva za neuroznanost u San Diegu prošlog mjeseca, a objavili su i rezultate istraživanja u znanstvenom časopisu Cell.
Potencijalne mogućnosti
Važno je imati na umu da se studije na miševima često ne prevode na ljudsko zdravlje, a još uvijek nemamo potpunu sliku o tome što se zapravo događa – možda su u cijeli proces uključeni drugi važni faktori.
Tim znanstvenika sada želi analizirati crijevne mikrobiome osoba s Parkinsonovom te suzbiti mikrobe koji utječu na razvoj bolesti.
Ako bi se mogli identificirati određeni sojevi, to bi značilo da znanstvenici mogu pronaći način da se Parkinsonova bolest dijagnosticira prije nego se pojave simptomi i oštećenje mozga. To bi također moglo pomoći u pronalasku novih mogućnosti liječenja u ranijm stadijima prije nego li se pojavi zadnji stadij parkinsonove bolesti gdje bolesnik već potpuno postaje ovisan o pomoći drugih.
“Slično kao i bilo koji drugi postupak otkrića lijeka, translacija ovog inovativnoga rada s miševa na ljude potrajat će”, rekao je Mazmanian. “No, to je važan prvi korak.”
Pročitajte i članak o tome koja je genetska povezanost između imunološkog sustava i Parkinsonove bolesti.
