Ako bismo sastavljali top listu najimpresivnijih speleoloških objekata u svijetu, Fingalova pećina zasigurno bi se našla među prvih deset. Navedena se nalazi na nenaseljenom otoku Staffi, a u sklopu arhipelaga Unutarnjih Hebrida koji pripadaju Škotskoj.
Neobičnom izgledu pećine ponajviše doprinose nakupine šesterokutnih stupova građenih od bazalta, nastalih tijekom paleocena, kad je hlađenjem lava počela pucati, stvarajući prvo četverokutne blokove, a potom i šesterokutne oblike, koje je more potom dalje erodiralo kroz proces abrazije. Slične geološke oblike moguće je pronaći i na području Sjeverne Irske, baš kao i na obližnjoj Ulvi.
Ipak, valja reći kako je pećina postala poznata ponajprije zbog svoje iznimne akustike, čemu doprinosi kombinacija polukružnog svoda špilje i huka obližnjih valova, što ostavlja dojam svojevrsne prirodne katedrale. Štoviše, njeno ime na škotskom gaelskom jeziku glasi An Uaimh Bhinn, što u prijevodu znači “raspjevana pećina”.
Ime je dobila po istoimenom junaku iz epskih pjesama škotskog barda Jamesa Macphersona, koji je djelovao u 18. stoljeću, a čiji je opus obilježen pjesmama za koje je tvrdio kako se baziraju na pjesmama drevnog škotskog pjesnika Ossiana, koje je on navodno pronašao. Sama špilja se svojedobno nalazila na području kojim je upravljao klan MacQuarrie, a s ostatkom svijeta ju je upoznao engleski prirodoslovac Joseph Banks davne 1772. godine.
Budući da pećinu krasi veliki ulaz u koji prodire more, nije ju uvijek moguće posjetiti. Ipak, obično je dostupna za razgledavanje od travnja do rujna, kada vremenski uvjeti dopuštaju spuštanje niz prirodno stvorene stepenice od bazalta. Po ulasku u pećinu posjetitelji mogu uživati u pogledu na susjedni otok Ionu.