Nemamo se baš uvijek priliku zagledati u oči povijesti. I to u onom zaista autentičnom obliku. Arheolozi Britanskog muzeja dali su nam priliku da po prvi put vidimo kako je izgledala glava 9 tisuća i 500 godina starog čovjeka iz Jerihona.
Arheolozi jedne od najznačajnijih muzejskih ustanova na svijetu, Britanskog muzeja, uspješno su izvršili rekonstrukciju autentične glave iz Jerihona koja seže u mlađe kameno doba ili neolitik. Podsjetimo, Jerihon je najstarije gradsko naselje uopće smješteno u današnjoj Palestini. Od neprocjenjive je vrijednosti saznanje kako je izgledao tadašnji neolitički čovjek.
Kako su znanstvenici uopće uspjeli u tom pothvatu? Zahvaljujući drevnim lubanjama iz Jerihona koje danas svjedoče o svom vremenu u mnogim muzejima. Zahvaljujući tadašnjem običaju da se lubanjama rekonstruira lice u gipsu, sa školjkama umjesto očiju i bojom umjesto facijalnih obraslina, mi danas imamo primjerke takvih pronađenih modeliranih lubanja.
Sve je to tada rađeno kao dio zagrobnog života gdje se tako štovao kult predaka, a za te konkretne lubanje se vjeruje da su pripadale značajnim ljudima za to vrijeme, uglavnom muškarcima. Glava se u toj formi čuvala izložena dok se tijelo pokapalo.
Pogledajte kako je glava tog, pretpostavlja se, čovjeka u zreloj dobi izgledala prije rekonstrukcije arheologa:
Suvremena metoda mikro-CT skeniranja dopustila je znanstvenicima uvid u sve potankosti lubanje i dala način kako da je točno rekonstruiraju. Skeniranje je otkrilo kako je glavi nedostajala čeljust ispod gipsa, da je gornji dio zuba bio u propadanju te da je osoba u nekom dijelu života pretrpjela lom nosne kosti. Također, saznali su da je osoba bila podvrgnuta čestom običaju vezivanja glave od malena u svrhu produljivanja i proširivanja lubanje. Lubanja takvog izgleda se smatrala privlačnom.
Pored navedenih bogatih saznanja, znanstvenici ne žele stati samo na tome. Namjera im je saznati i korisne stvari iz DNA koju će, nadaju se, dobiti bez da oštete lubanju. Ukoliko u tome uspiju i ako kojim slučajem tako stara DNA iz ostataka bude imala sačuvane neke podatke, imat ćemo priliku možda saznati boju kose i očiju navedenog čovjeka.
Navedene rekonstrukcije modernim metodama postaju popularne, pogotovo ako se prisjetimo uspješnog australskog pothvata rekonstruiranja lica prastare egipatske mumije. U svakom slučaju, koga bude zanimalo iskustvo viđenja jerihonskog lica uživo, neka se zaputi u Britanski muzej gdje će isto biti izloženo do sredine veljače sljedeće godine.