Eksperimentalna, velom tajne obavijena letjelica američkog ratnog zrakoplovstva X-37B, bliži se brojci od 600 dana neprekidnog leta u Zemljinoj orbiti.
Lansirana je iz zrakoplovne baze Cape Canaveral pod oznakom OTV-4 (skraćenica za Orbital Test Vehicle-4) 20. svibnja 2015. godine kao ukupno četvrti let unutar programa X-37. Što je točno misija spomenute letjelice i koliko će dugo ostati u orbiti ostaje tajnom.
Prva takva misija lansirana je u travnju 2010., a završila je u prosincu iste godine nakon 224 dana u orbiti. Druga misija, u kojoj je korištena druga letjelica – a koja je trenutno u svemiru – počela je u ožujku 2011. i završila u lipnju 2012. godine nakon 468 dana u orbiti. OTV-3 je s lansirne rampe u svemir ponovno poslao letjelicu korištenu i tijekom prve misije.
Mada su dosadašnje tri misije okončane slijetanjem u zrakoplovnu bazu Vandenberg u Kaliforniji, još nije potvrđeno da će to i ovog puta biti slučaj. Završetkom programa Space Shuttle, naime, otvoren je novi sletni prostor baš za ovakav tip letjelica i to na pistama svemirskog centra Kennedy, što je nekoć bilo primarno sletno mjesto za američke raketoplane.
Posljednji let Space Shuttlea dogodio se 2011. godine, kada su povučeni iz uporabe nakon punih 30 godina službe. Iza njih je ostala golema, većim dijelom neiskorištena logistika koja sad može poslužiti za podršku programu X-37.
Za razliku od Space Shuttlea, kojih je originalno bilo četiri – zbog nesreće raketoplana Challenger naknadno je izgrađen i peti, Endeavour – i koji su u svakoj misiji nosili do sedam astronauta u svemir, program X-37 sastoji se od samo dvije bespilotne, automatizirane letjelice. Program je još 1999. godine započela NASA, s namjerom izgradnje dva modula koji bi se koristili tijekom misije: orbitalne letjelice i modula za slijetanje.
Pet godina kasnije program je ustupljen vojsci, čija je Agencija za napredna istraživanja DARPA (Defense Advanced Research Projects Agency) dovršila i u više navrata testirala modul za slijetanje. Orbitalna komponenta nikad nije zaživjela, no NASA-ini nacrti poslužili su ratnom zrakoplovstvu kao temelj za izgradnju onoga što danas znamo kao X-37B.
Tajnovitost kojom je program okružen pokazala se zahvalnom za velik broj teorija zavjere koje su na tim temeljima ponikle, a jedna od istaknutijih je mogućnost zarobljavanja ili uništenja neprijateljskih satelita.
Nezavisni stručnjaci dvoje o vojnoj komponenti; kažu kako je prije riječ o testiranju izdržljivosti i pouzdanosti nove opreme. Letjelica se ne čini pretjerano okretnom za tako zahtjevne manevre, a i sama njena veličina ne ostavlja dovoljno mjesta za prihvat glomaznijih svemirskih satelita. Osim toga, lako je pratiti njeno kretanje, dok se pri slijetanju može prizemljiti na točno određene i unaprijed pripremljene piste, što je čini lakom metom.
Dimenzijama od 9 metara dužine, 2,9 metara visine i rasponom krila od 4,55 metara, X-37B umanjena je verzija Space Shuttlea. No Boeing je najavio mogućnost gradnje veće verzije ove letjelice oznake X-37C, koja bi mogla primiti do šest astronauta i poslati ih u nisku Zemljinu orbitu.