Ljudi su prilagodljiva i radišna bića. Najbolji dokaz toga je malo selo Ojmjakon (ruski Оймяко́н, na engleskom Oymyakon) u Ojmjakonskoj regiji, Republika Jakutija u Rusiji. Smatra se da je to najhladnije stalno naselje na svijetu
Zimi je prosječna temperatura -50 Celzija s rekordom od -71 Celzija 1924. Avanturist i fotograf Amos Chapple posjetio je samo selo, kao i najbliži grad Jakutsk (ruski Якутск, engleski Yakutsk).
Chapple je proveo pet tjedana u regiji dokumentiravši svakodnevni teški život običnih ljudi koji to područje smatraju zavičajem. Putovanje je započeo u Jakutsku, glavnom gradu Republike na sjeveroistoku Rusije, koji se smatra najhladnijom metropolom na svijetu.
Grad od 300 000 stanovnika zimi ima prosječnu temperaturu od -30 Celzija
Unatoč tome, Chapple kaže da su mještani predivni ljudi, „prijateljski, moderni i veličanstveno odjeveni“.
Kako se mještani nose s hladnoćom? „Piju „русский чай“, ruski čaj, pri čemu misle na vodku“, kaže Chapple.
Dok se nije sprijateljio s mještanima, Chapple je odsjeo u malom prenoćištu u Jakutsku. Rado se odazvao pozivu mještana da odsjedne kod njih. U znak zahvalnosti pokušao im je kuhati, no to je bilo vrlo teško duboko u Sibiru.
Chapple kaže da je trgovina dijamantima omogućila „raznovrsno i zdravo gospodarstvo.“
Efekti hladnog rata se u ovim krajevima manje osjete, budući da su etnički Jakuti mnogo otvoreniji od Rusa i ne osjećaju kompleks zbog pada imperija, kako kaže Chapple.
Jakutsk je na vratima Ojmajkona, koji se smatra najhladnijim stalnim naseljem na planetu. Chapple je prvo morao stopirati na cesti do pola puta, gdje se „nasukao“ za dva dana.
Benzinske crpke rade 24 sata dnevno jer auti na ovako niskim temperaturama moraju stalno raditi. Radnici na tim crpkama u izoliranim krajevima rade dva tjedna in nakon toga imaju 2 tjedna slobodno, kaže Chapple.
Chapple je „zaglavio“ na dva dana u malenom, izoliranom prenoćištu Cafe Cuba, koja se nalazi u ledenoj pustoši uz cestu. Živio je na sobovoj juhi i toplom čaju dok je čekao sljedeći auto da ga pokupi kako bi završio putovanje.
„Raspoloženje ljudi s kojima sam završio stopirajući je variralo od dobrodošlice do prijetnji. Jeo sam smrznutu konjsku krv s tjesteninom zajedno s njihovom obitelji prije nego li su me dovezli do Ojmjakona“, kaže Chapple. Spomenik iz razdoblja komunizma označava rekordnu temperaturu od -71.2 Celzija zabilježenu 1924. Na spomeniku piše: „ Ojmjakon, Pol hladnoće“.
U današnje vrijeme tamo je prosječna temperatura -58 Celzija u zimskim mjesecima. Vjerovali ili ne, na domicilnom jeziku Ojmjakon znači „nesmrznuta voda“. To se odnosi na termalne izvore koje su posjećivali uzgajivači sobova.
Chapple se ubrzo vratio u grad, protjeran ekstremnom hladnoćom. „Osjećao sam kao da mi hladnoća trga noge. Slina u ustima se pretvarala u igle koje su bole moje usne“, kaže Chapple.
Dodao je da je cjelodnevni boravak u takvom okruženju bio vrlo iscrpljujuć.
Kaže da je fotografiranje bilo vrlo teško, budući da je izdah stvarao gusti dim kao kod cigare, tako da je morao prestati disati dok je fotografirao. Traženje fokusa je bilo također mučno jer je hladnoća nagrizala mehaniku kamere.
Potpuno smrznuta zemlja onemogućava cjevovod za tekuću vodu u kuće. Umjesto toga kupaone se nalaze u građevnim jedinicama. Trka iz kuće u kupaonu i natrag je pravo mučenje.
Pokop pokojnika je također vrlo težak zbog smrznute zemlje. Prije ukopa pali se vatra koja zagrijava zemlju.
Chapple kaže da je očekivao da će seljani biti vro uzbuđeni prilikom upoznavanja pridošlice. Umjesto toga vrlo je teško upoznavao ljude. „ Jedini ljudi koji su bili vani su bili ili oni koji se „letjeli“ između kuća ili oni koji su bili pijani i tražili probleme.“
Zemlja je prehladna za uzgoj povrća, pa se ljudi bave uzgojem životinja, zagrijavanjem biljaka ili poslovima u nadležnosti općine, kao što je prikazano na fotografiji ispod
Njihov okoliš određuje i prehrambene navike. Hrane se uglavnom smrznutom sirovom ribom, kao što su losos i bijela riba, čak i konjska jetra. No najviše jedu juhu na bazi mesa.
Mještani se vrlo snažno identificiraju sa svojim zavičajem i poviješću kao etnički Jakuti.
Chapple kaže da se ovdje „život odvija isto kao i svugdje, s razlikom da se ovdje stalno gleda na termometar. Na -50 Celzija sve se zatvara.
Vjerovali ili ne, po ljeti temperature mogu biti umjereno tople. Rekord u ovom kraju je 35.5 Celzija. No, ljeto brzo prolazi i čini se da zima traje beskonačno.
