Proces starenja znači i neke promjene u fizičkom, psihičkom i socijalnom funkcioniranju osobe. No, postoje i stereotipi i predrasude vezane za starije osobe.
Neke od njih prikazuju ih kao pasivne, nesposobne i zaboravljive, tvrdi prof.dr. Maja Zupančič s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani.
Znanstveno istraživanje provedeno u Sloveniji obuhvatilo je tisuću ispitanika različite životne dobi i različitog obrazovanja.
Ispitanicima su predstavljeni sterotipi o starosti, kako one loše tako i dobre i pokazalo se da većina smatra kako su senilnost, gubitak pamćenja i pad intelektualnih sposobnosti dio starosti. Često i starije osobe vjeruju u sterotipe o starosti, čak i više nego mladi.
No, znanost govori da tome nije tako. Danas su starije osobe obrazovane, informirane, te stambeno i financijski prilično neovisne. Dokazano je da dvije trećine ljudi starosti između 74. i 81. godine zadržava intelektualne sposobnosti, a specifičnim vježbama intelektualne je sposobnosti, ukoliko dođe do njihovog pada, moguće vratiti na nivo kakve su bile u 65. godini, kaže prof.dr. Zupančič.
Jedno od najrasprostranjenijih u društvu ukorijenjenih vjerovanja je da su stariji ljudi senilni.
Postotak senilnosti nakon 65. godine je tek 10 do 15 posto, nakon 75. godine taj postotak raste da bi oko 85. godine posegnuo 15 posto. Nakon 90. godine 40 posto ljudi je senilno, a to nije ni pola.
Dakle, iako je riječ je čestom stereotipu, on nije točan. Kao što nije točno da vokabular ljudi nakon 80. godine pada. On je čak veći nego kada čovjek ima 25 godina. Smatra se i da su starije osobe međusobno slične. Međutim, svatko ima svoju osobnost i vlastite vrednote koje zadržava i u starosti, pojašnjava prof.dr. Zupančič.
Jedno od uvriježenih mišljenja je i da se većina starijih osoba nije sposobna prilagoditi promjenama, međutim prof.dr. Zupančič pojašnjava da se stariji ljudi itekako dobro prilagođavaju novim životnim okolnostima, od umirovljenja, novih društvenih uloga koje preuzimaju pa do gubitaka s kojima se suočavaju.
Za razliku od mlađih, starije osobe prolaze kroz izuzetno stresne događaje s kojim se uspješno nose. Hvataju se u koštac s intenzivnim emocionalnim i stresnim događajima, kao što je smrt voljene osobe, preseljenje u dom za umirovljenike, a preuzimaju i nove uloge kao što su uloge djedova i baka. Prilagođavaju se i suvremenim tehnologijama, idu na tečajeve, čak se i većina se služi internetom.
No, drugi ih ocjenjuju kao manje informiranima. Međutim oni uče, pohađaju Sveučilište za 3. dob, edukacije, odlaze na izlete i putovanja. Jedna od predrasuda koja se veže uz starije osobe je i da sporo uče. Istina je da većina za učenje treba više vremena nego mladi, ali dio toga može se objasniti zdravstvenim stanjem, ne korištenjem strategije pamćenja ili niskom motiviranošću u istraživanjima,
Stereotip da pamćenje sa starošću opada također nije točan, jer znanstveno je dokazano da se smanjuje pamćenje detalja, ali ono bitno je dobro očuvano. Pada pamćenje nedavnih događaja, dok dugotrajno pamćenje vezano za daleke događaje opstaje. Tom problemu, kako tumači prof.dr Zupančič, stariji ljudi znaju doskočiti različitim strategijima kao što je zapisivanje i pravljenje popisa onoga što moraju obaviti.
Uvriježeno je mišljenje da su stariji na teret svojoj djeci, međutim istraživanje je pokazalo da je pomoć djece i roditelja u dobi od 60. do 70. godine uzajamna. Roditelji pomažu djeci i praktično i financijski, a sa starošću roditelja povećava se interes i briga djece za roditelje.
U 70-tim godinama roditelji od djece traže nešto više podrške oko donošenja važnijih odluka. Predrasuda je i da su starije osobe neproduktive i društveno nekorisne, jer kao i mladi i oni su potrošači, bave se volonterskim radom, na usluzi su svojim obiteljima, a neki i honorano rade, obavljaju stručno savjetodavni rad te djeluju u raznim stručnim tijelima.
Još neki od netočnih sterotipa o starijim ljudima su da ništa ne rade, imaju puno vremena i dosađuju se, loše se osjećaju, nezadovoljni su životom, ne zanimaju se za spolnost i nisu spolno aktivni. Međutim, to nije tako. U prosjeku su starije osobe zadovoljne životom, nisu usredotočeni na prošlost i ne žaluju za izgubljenom mladošću.
Rađena je jedna velika studija koja je pokazala da većina starijih ispitanika ne razmišlja o smrti, već o planovima za budućnost. Upitani su koliko bi željeli biti mlađi. Odgovor je bio svega 14 godina, a to govori u prilog tome da ne pate za mladošću, navodi prof.dr. Zupančič.
Znanstveni rad dr. Zupančič pokazalo je da su društvene predrasude vezane uz starenje mnogobrojne i neutemeljene, a sterotipi o starijim osobama mogu se rušiti samo obrazovanjem i edukacijom.
Stereotipi su otporni na promjene, a djelomično su rezultat normalnog čovjekovog kognitivnog razvoja i socijalnog učenja već u ranom djetinjstvu. Protiv njih se možemo boriti obrazovanjem i predstavljanjem anti-stereotipnih primjera, zaključuje prof.dr. Zupančič.
