Pas je čovjekov najbolji prijatelj već 18 tisuća godina, ali sad se tek s vremenom pojavljuju studije koje pokazuju ono što već svaki vlasnik (ili prijatelj) nekog psa zna. Na tome možemo zahvaliti tehnologiji.
Tehnologija koja je krivac za ova napredna istraživanja je magnetska rezonanca (MR). Ta divna i neinvazivna metoda pregleda koja ne zrači, ali ima jedan problem – pacijent mora biti miran. MR metodom su već testirani psi da bi se saznalo kako reagiraju na izgovorene riječi (različitom intonacijom) te na mirise, a ovaj put je sveučilište u Meksiku zanimala emocionalna reakcija psa na sliku čovjeka.
Sveukupno pet graničarskih škotskih ovčara, jedan zlatni retriver i jedan labrador iz lokalnih obitelji su najprije morali proći kroz pripremu za pretragu, jer se u MR „tunelu“ mora biti i miran i opušten. Pokazano im je sveukupno 50 slika ljudi i 50 slika neživih objekata. Kad bi psi ugledali na slici lice čovjeka njihov temporalni režanj bi pokazao aktivnost. Temporalni režanj je dio mozga svojstven sisavcima koji se bavi procesuiranjem vizualnih podražaja na visokom nivou, poput lica.
Znanstvenici smatraju kako je taj dio psećeg mozga anatomski i funkcionalno sličan ljudskom temporalnom režnju, što znači da psi koriste iste puteve kao ljudi za obradu ljudskih lica. Značajna aktivnost uzrokovana ljudskim licima je također pronađena u subkortikalnim strukturama, za razliku od situacija kada bi ugledali sliku nekih neživih svakodnevnih objekata kad bi aktivnost u tom dijelu izostala.
Kako je taj dio mozga povezan s procesima nagrađivanja, smatra se da kada poslije neživih svakodnevnih stvari pas ugleda lice čovjeka – doživi to kao nagradu. Također se pokazalo da reagiraju na različite facijalne ekspresije koje bi trebale sugerirati različita emocionalna stanja ljudi.
Nije neobično da životinje uspješno tumače emocionalna stanja svojih vlastitih vrsta, no psi to mogu i kod ljudi. Tome je sigurno doprinijela duga tradicija druženja s čovjekom. Svime ovime se potvrđuje zašto psi mogu imati tako prisan odnos s čovjekom i ono što su mnogi od nas već naslućivali i bez snimanja mozga.
