U časopisu Psychology Today analiziraju ima li smisla studija michiganskog sveučilišta koja kaže da se rani znakovi psihopatije mogu zamijetiti već kod dvogodišnjaka.
Rebecca Waller i njezini suradnici u Michiganu su 2016. zaključili da već dvogodišnjaci pokazuju znakove psihopatije tako što su pratili 731 dvogodišnjaka.
Profesorica psihologije Susan Krauss Whitbourne od svega toga ima primjedbu samo na nedovoljno reprezentativno pokrivenu socio-ekonomska raznolikost ispitanih obitelji, jer su u istraživanju bili prisutni mahom domovi s niskim prihodima i drugim pokazateljima rizika.
Većina istraživanja se u svojem radu oslanja na definicije Roberta D. Harea koji je ustanovio model 2 faktora. Faktor 1: plitkoća, površni šarm, manipulativnost i nedostatak empatije. Faktor 2: nemogućnost pokazivanja žaljenja i socijalno devijantna ponašanja puna impulzivnosti i kriminala.
Znanstvenici su se u ispitivanju roditelja i nastavnika koristili DC(Deceitful-Callous) i CU (Callous-Unemotional) mjerama, a ovo su, na pojednostavljenoj razini, bila ponašanja na koja su ukazivala brojna pitanja kojima su provjeravali roditelje i nastavnike:
- Dijete ne osjeća krivnju nakon lošeg ponašanje
- Kazna ne mijenja ponašanje
- Dijete je sebično/ne želi dijeliti
- Dijete laže
- Dijete je lukavo i pokušava me prevariti
Podaci su otkrili da dijete koje je već do treće godine života ocijenjeno visoko na DC skali razvilo kasnije značajnije probleme u ponašanju.
Autori vjeruju da njihovo otkriće može imati preventivnu vrijednost, jer kada su jako mala djeca identificirana kao možda rizična za psihopatije, roditelji i nastavnici mogu poduzeti korake kako bi im pomogla razviti pozitivne, prosocijalne i emocionalnije načine odnošenja prema drugima.
Vjerovao netko da je uzrok tog poremećaja osobnosti genetika ili odgoj, svejedno je korisno naučiti uočavati neke problematične znakove ponašanja tako rano kod djece. Pogotovo nakon što je s istog sveučilišta, isto 2016. godine, pristigla studija pod vodstvom Lukea Hydea da način odgoja može pomoći djeci kod kojih postoji nasljedni rizik od CU tipa psihopatije.
