Svima je poznato peckanje nakon što smo se, primjerice, porezali i stavili antiseptik da dezinficira ranu. No, što točno stoji iza tog osjećaja?
Za to su odgovorni etanol i vodikov peroksid koji se nalaze u antisepticima. Oba spoja izazivaju osjećaj pečenja. Etanol aktivira receptor VR1 koji je odgovoran za peckanje kad je izložen toplini i određenim spojevima kao što je, primjerice, kapsaicin iz chili papričica. Receptor VR1 aktivira se na temperaturama višim od 42˚C i uglavnom se sam od sebe nikad ne aktivira osim ako se doista ne opečemo.
Kada etanol dođe u doticaj s receptorom VR1, temperatura koju je potrebno postići za peckanje se smanjuje na onu ispod tjelesne temperature, pa osjećamo da smo se opekli, iako zapravo nismo.
Osjet peckanja koji se javlja kad popijemo neko žestoko piće, također je povezan sa srodnim receptorom TRPV koji se nalazi posvuda u našem tijelu.
Etanol aktivira isti receptor u jednjaku, a rezultat je privremno peckanje. Iako se etanol nalazi i u pivu ili vinu, njegova koncentracija nije dovoljna da bi se receptor aktivirao.
Vodikov peroksid aktivira drugi receptor, TRPA1. Iako je on znanstvenicima nepoznatiji, izgleda da funkcionira na jednak način kao i VR1. Na sreću, osjet pečenja koji izazivaju etanol i vodikov peroksid je prolazan i nije nimalo štetan za tkivo.
