Možda niste čuli za „grimu“, ali ste je sigurno osjetili kad ste čuli škripanje noktima po školskoj ploči ili nožem po tanjuru. U španjolskom jeziku postoji riječ za točno taj osjećaj, a znanstvenici smatraju da je on odvojen od drugih emocija i da zaslužuje imati posebno ime.
Mi bismo taj osjećaj najvjerojatnije opisali kao izrazito neugodan, iritantan i odbojan zvuk koji izaziva gađenje, no za španjolske govornike, riječ je o još neugodnijem osjećaju na kojeg drugačije reagiramo.
Govornici njemačkog i engleskog jezika u kojima ne postoji izraz za ovaj osjećaj bili su podvrgnuti eksperimentu. Pušteni su im obični neugodni zvukovi, kao i oni koje kod ljudi izazivaju grimu, a pokazalo se da su reakcije na te zvukove bile drugačije.
Kada im je pušten zvuk škripanja noktima po ploči, ispitanicima se puls najprije malo spustio, pa naglo narastao i unormalio se tek nakon šest sekundi. Kad su im istraživači pustili uobičajene neugodne zvukove, reakcije su bile drugačije – puls se mnogo brže usporio i trebalo je manje vremena da se vrati u normalno stanje.
Osim toga, pokazalo se da grima nije refleksna reakcija, već je riječ o emocionalnom iskustvu na koje utječu naše misli i razlikuje se od mnogo češćeg osjećaja gađenja. Ispitanici od kojih se tražilo da ignoriraju zvukove koji uzrokuju grimu rekli su da su bili manje neugodni za slušati, dok to nije bio slučaj s drugim zvukovima.
Grima se uglavnom povezuje sa zvukovima, no može se javiti i uslijed dodira nekog materijala, kao što je spužva, pluto ili baršun.
Zašto struganje noktima po školskoj ploči uzrokuje takvu reakciju još uvijek nije poznato. 2006. godine otkriveno je da su ljudskom uhu srednje frekvencije najiritantnije. Takvi su zvukovi slični upozoravajućim krikovima čimpanzi, a znanstvenici smatraju da je naša reakcija na njih zapravo evolucijski odgovor na bježanje od predatora.
Studija objavljena 2012. godine pokazala je da zvukovi tih frekvencija aktiviraju amigdalu, dio mozga uključen u naše odgovore na strah, a to povećava aktivnost u slušnom korteksu.
Zvukovi koji pokreću osjećaj koji Španjolci zovu grima su oštri i grubi. „Kada stružete noktima po školskoj ploči, dobivate vrlo oštar i prodoran zvuk, poput načina na koji gudalo funkcionira. Kada vrištimo, naše glasnice nekontrolirano vibriraju i proizvode isti učinak“, rekao je Trevor Cox sa Sveučilišta u Salfordu.
Cijelo istraživanje objavljeno je u časopisu Frontiers in Psychology, a dostupno je ovdje.
