Tehnologija Crispr-Cas9 smatrana je idealnom za stvaranje „dizajniranih“ beba koje bi time imale željene genetske karakteristike. Ta tehnologija se temelji na metodi svojevrsnog rezanja i lijepljenja manjih dijelova DNA, a takvo brisanje ili popravljanje „pokvarenih“ gena teoretski zvuči dobro kad se uzme u obzir da još uvijek prijete opake bolesti.
Novo istraživanje je, naime, pokazalo da Crispr može također dovesti i do niza neželjenih te potencijalno štetnih mutacija u DNA, konkretno – na genima izvan onih koji su tretirani tehnologijom. To bi otkriće moglo imati učinak sprječavanja kliničkih testiranja, a koja su uskoro trebala početi u SAD-u, kao i onih koja se već događaju u Kini.
“Smatramo bitnim da znanstvena zajednica bolje razmotri potencijalne opasnosti tih mutacija”, rekao je koautor studije dr. Stephen Tsang s Medicinskog centra Sveučilišta u Kolumbiji.
Crispr je inače bio dočekivan kao jeftin i efikasan način za dobivanje „dizajnirane“ djece. Ne toliko zbog zadavanja nekih specifičnih fizičkih svojstava, poput boje kose ili visine, nego zbog djece koja bi bila bez nasljednih genetskih bolesti (poput, primjerice, astme ili urođene sljepoće).
Novopronađene mutacije bi mogle rezultirati tako da bi neke od njih mogle biti i opasne po život. Ako bi takva mutacija pogodila neki važan gen, kao što bi bio onaj za suprotstavljanje tumorima, mogli bi se stvoriti neželjeni problemi. Većina studija koje su prije proučavale neželjene mutacije uzrokovane Crispr tehnologijom preuređivanja koristile su računalne algoritme koji bi predviđali područja koja bi najvjerojatnije bila pogođena brisanjem ili usađivanjem dijelova DNA. Ipak, nije se proučavao cijeli genom, već mala količina tkiva i u tom slučaju bi algoritam dobro funkcionirao.
Dr. Tsang i njegov tim su na dva miša uspješno „ispravili“ gen koji je uzrokovao sljepoću, ali pokazalo se kako je njihova DNA pogođena s oko 1.500 malih mutacija na nukleotidu. To je bilo popraćeno s još preko 100 većih neplaniranih promjena u DNA. Nijednu od zapaženih mutacija nisu predvidjeli korišteni računalni algoritmi.
Čini se kako alat još uvijek nije savršen kad je u pitanju proučavanje baš cijelog genoma. Istraživanje je odobreno za sljedeće izdanje časopisa Nature Methods.
