Bez mirisa, hrana postaje neukusna i bljutava, a miris može utjecati i na naš metabolizam. Istraživači su otkrili da miševi bez osjeta mirisa gube težinu, dok oni s mirisom postaju pretili kada se hrane hranom bogatom mastima, ali ne zbog razloga koje bismo pretpostavili.
Obavljena su brojna istraživanja koja povezuju osjet mirisa i prehranu, a neka od njih ukazuju na to da naš osjet mirisa postaje jači prije obroka, a opada nakon što smo se najeli. Oni koji su pokušali jesti s blokiranim nosom, bit će potpuno svjesni kako na taj način obrok postaje u potpunosti bezukusan.
Nakon što je miševima genetskim inženjeringom oduzet miris, tim istraživača ustanovio je da su miševi izgubili na težini u usporedbi s nepromijenjenim miševima koji su jeli istu hranu. Isprva su mislili da je to naprosto zato što je uživanje u jelu izgubilo svoj intenzitet pa su glodavci vjerojatno jeli manje. “Postoji poznata veza između unosa hrane i osjeta mirisa”, rekao je Andrew Dillin, glavni autor studije objavljene u časopisu Cell Metabolism.
No, kada su znanstvenici detaljno pogledali koliko su obje skupine konzumirale, pronašli su nešto što je šokiralo i njih: obje su grupe miševa pojele jednaku količinu hrane. Dok je kontrolna grupa bila hranjena punomasnom hranom, miševi su se udebljali, a miševi iz grupe kojoj je oduzet osjet mirisa izgubili su prosječno 16% svoje težine.
Kada su usporedili dva soja miševa, otkrili su dramatične razlike u vrsti masti koju su miševi imali. U tijelima glodavaca, kao u našem, postoje dvije različite vrste masti, smeđa i bijela. Općenito, bijela mast se nakuplja oko trbuha i nogu, dok smeđa mast (smeđe adipozno tkivo) izgara kako bi proizvela toplinu metaboličkim procesom. Ljudi imaju puno bijele i malo smeđe masti, dok miševi imaju puno smeđe masti kako bi održali tjelesnu temperaturu.
Otkrili su da miševi bez osjeta mirisa održavaju svoju figuru jednostavno izgaranjem više kalorija, osobito onih dobivenih od smeđe masti. Također su zaključili da miševi pretvaraju bijelu masu tijela u smeđu, prije nego što i to izgori. “Miševi bez mirisa pokrenuli su program za izgaranje masti”, objasnio je Dillin.
Zanimljivo, otkrili su u miševima i porast lučenja adrenalina, koji se obično proizvodi kao reakcija na ekstremne uvjete poput hladnoće. Oni misle da bi mogla postojati veza između sustava njuha i proizvodnje adrenalina, koja potiče miševe da sagorijevaju više masti kako bi održali svoju temperaturu.
Otkrili su i da, ako poboljšaju njuh miševa, umjesto da ga uklone, događa se upravo ono što biste pomislili da će se dogoditi. Miševi sa “super” mirisom udebljali su se još više nego kontrolna skupina, jer izgaraju manje kalorija. Istraživači planiraju provesti više testova, kako bi vidjeli mogu li otkriti vezu između mirisa i adrenalina.
