Kao i životinje, i biljke proizvode čitav niz hormona koji im pomažu u razvoju i preživljavanju. Hormoni imaju utjecaja na sve aspekte rasta biljaka, od toga hoće li se podizati za Suncem ili širiti u zemlji pa do toga hoće li roditi plodom ili ne. No, čini se da te molekule imaju utjecaja i na bakterije u našim crijevima, a samim time i na naše zdravlje.
Primjerice, crijevni mikrobi i određeni prehrambeni faktori usko su vezani uz pojavu upalne bolesti crijeva i sličnih oboljenja, iako točni mehanizmi takvog razvoja događaja nisu sasvim jasni. Biljni hormon apscizinska kiselina, koji se sintetizira kao odgovor na sušu, može pogoršati upalu. Drugi set hormona – giberelinske kiseline – na upalu djeluje povoljno te ju smiruje. Shodno tome, znanstvenici predlažu da bi sinteza ovih hormona, koju obavljaju mikrobi u crijevima, mogla biti odgovorna za kompliciran i kontradiktoran utjecaj upalnih bolesti. Dodali su i da bi hrana bogata giberelinskim kiselinama – primjerice žitarice i špinat – mogla biti korisna u suzbijanju upalnih bolesti.
“Fascinantno je da ljudi već koriste mikroorganizme kako bi poboljšali svoje zdravlje – to se radi kada se uzimaju probiotici”, rekao je Benoît Lacombe, jedan od autora članka objavljenog u časopisu Trends in Plant Science i član francuskog Nacionalnog centra za znanstvena istraživanja. “Ipak, ne razumijemo u potpunosti zašto ovi probiotici djeluju, a neki drugi ne – ako ih reguliraju biljni hormoni, onda bi konzumacija ovih hormona u sjemenkama i povrću mogla lučiti iste rezultate.”
Zašto hormoni koji održavaju zdravlje i snagu biljaka imaju niz posljedica na ljude? Autori članka kažu kako jedan od mogućih odgovora leži u sličnosti molekularnih struktura. “Najvjerojatnije objašnjenje je da su biljni hormoni strukturno povezani s nekim metabolitima u životinja, uključujući i ljude”, rekao je Lacombe. “Kada uzmete aspirin, primjerice, djelujete na zaustavljanje boli i upale – molekula aspirina jako nalikuje molekuli salicilne kiseline, a to je hormon koji je jako djelatan u biljkama.”
Koevolucija bi također mogla biti dio odgovora. “Evoluirali smo u okolini zajedno s biljkama i mikrobima, i konzumirali smo biljne hormone”, rekla je Emilie Chanclud. “U svom tijelu imamo apscizinsku kiselinu i druge spojeve, i čak i ako ne znamo otkud nam, možda smo s vremenom i kroz evoluciju razvili načine da na njih odgovorimo.”
Bit će potrebno još dosta rada kako bi se biljni hormoni definitivno ustanovili kao uzroci mikrobnih akcija, kao što će se morati poduzeti istraživanja da bi se otkrilo ograničava li probavni proces njihovu funkciju. No, autori članka tvrde kako bi biljni hormoni mogli promijeniti način na koji mislimo o prehrani. “Govorimo o alternativnom načinu procjene nutritivnih vrijednosti voća, povrća i žitarica tako što uzimamo u obzir biljne hormone umjesto širih klasifikacija poput masnoća i vlakana”, rekao je Lacombe.
