Igra prijestolja je brutalna? Stvarni život joj za petama. Mladi muškarci niže klase u srednjovjekovnom Londonu bili su žrtve esktremnih razina nasilja, mnogo gorima nego u drugim dijelovima srednjovjekovne Engleske.
“Čini se da je nasilje u srednjovjekovnom Londonu bilo usko vezano uz spol i društveni status”, rekla je jednom prilikom arheologinja Kathryn Krakowka s oksfordskog Sveučilišta.
Krakowka je tada analizirala 399 lubanja sa šest londonskih groblja koja datiraju od 1050. do 1550. godine. Neka su groblja samostanska, pa su time grobnice bile skuplje i češće su ih koristile više klase. Druga su besplatna župna groblja na kojima su pokopani ljudi iz niže klase.
Pronašla je da 6,8 posto lubanja pokazuje neki vid nasilno stečene traume. To je bilo najčešće kod muškaraca od 26. do 35. godine starosti. Oko 25 posto ozljeda lubanje dogodilo se neposredno prije smrti, što sugerira da su ti ljudi umrli od udarca u glavu.
Štoviše, Krakowka je pronašla efekt koji možda ima veze s podjelom društva. Puno viši postotak lubanja u župnim grobljima ima znakove traume, u usporedbi s onima u samostanskim grobljima.
Krakowka predlaže da su više klase imale pristup pravnom sustavu koji se tada razvijao, a siromašni su morali pronaći neke, manje formalne načine za razrješavanje sukoba.
Mrtvozornički spisi iz tog vremena pokazuju da se neproporcionalna količina ubojstava odvijala nedjeljom navečer, kad su se brojni muškarci radničke klase opuštali u lokalnim tavernama, i ponedjeljkom ujutro, kad bi svađe potrajale i do jutarnjih sati.
“Ovo, u kombinaciji s mojim rezultatima, vjerojatno znači da su muškarci nižeg statusa svoje međusobne konflikte rješavali neformalnim borbama koje su se mogle, ali i ne nužno, odvijati pod utjecajem pijanstva”, rekla je Krakowka.
“Ljudi niskog statusa ne mogu pribjeći vladavini zakona”, rekao je antropolog Luke Glowacski s Instituta za napredne studije u Toulouseu u Francuskoj. Zbog nemogućnosti da plate odvjetnika, “okreću se nasilju kako bi razriješili konflikt”.
Nasuprot njima, ljudi visokog statusa borili su se samo unutar nešto formalnijeg sustava dvoboja, što je uključivalo mačeve, konje ili koplja, a i oklope kojima su duelisti štitili svoje lubanje, piše New Scientist.