Kako ptice navigiraju na velike udaljenosti? Ovo kompleksno pitanje tema je brojnih rasprava i kontroverzija među znanstvenicima već desetljećima, a u moguće faktore ubrajano je Zemljino magnetsko polje i ptičji osjet njuha.
Znanstvenici sa sveučilišta u Oxfordu, Barceloni i Pisi pokazali su u novom eksperimentu da je osjet njuha gotovo sigurno ključni faktor u navigaciji na velikim prekooceanskim udaljenostima, čime eliminiraju postojeće sumnje u ovu hipotezu.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Scientific Reports.
“Prekooceanska navigacija vjerojatno je ekstremni izazov za ptice, obzirom na velike udaljenosti, promjenjiv okoliš i nedostatak stabilnih orijentira”, rekao je voditelj studije Oliver Padget, doktorandski kandidat na Odsjeku za zoologiju na Oxfordu. “Prethodni eksperimenti usredotočili su se na fizičku premještenost ptica kombiniranu s nekim oblikom senzorne manipulacije, poput magnetske ili olfaktorne deprivacije. Dokazi iz tih eksperimenata sugerirali su da odstranjivanje ptičjeg osjeta njuha otežava povratak kući, dok je odstranjivanje magnetskog osjeta polučilo neuvjerljive rezultate.”
“No, kritičari su uvijek propitivali bi li se ptice ponašale isto da nisu bile umjetno premještene, kao što tvrde da senzorna deprivacija ili deprivacija osjeta ne narušava nužno navigacijske sposobnost ptice nego možda neki drugi aspekt, poput motivacije za povratak kući ili sposobnost traganja za hranom.”
“Ova naša studija eliminira te prigovore, što znači da će u budućnosti biti vrlo teško zagovarati da osjet mirisa nije uključen u prekooceansku navigaciju na velike udaljenosti kod ptica.”
U ovom eksperimentu znanstvenici su promatrali pokrete i ponašanje 32 slobodne ptice velikih zovoja na španjolskoj obali. Ptice su podijeljene u tri skupine: jednoj skupini je privremeno odstranjen osjet njuha ubrizgavanjem cinkovog sulfata kroz nosne otvore, drugoj skupini prikačeni su mali magneti, a treća skupina je kontrolna, dakle nepromijenjenih uvjeta. Minijaturni GPS uređaji prikačeni su na ptice dok su se gnijezdile na obali. No umjesto da su premještene, odnosno preseljene, praćene su dok su obavljale svoj uobičajeni let u potrazi za hranom.
Sve ptice išle su na let u potrazi za hranom kao i inače, i vratile se kako bi se izmijenile u periodu inkubacije sa svojim partnerima. Dakle, odstranjivanje osjeta njuha kod ptica nije značajno utjecalo na njihovu motivaciju za povratak ili na sposobnost uspješne potrage za hranom.
No, iako su ptice s privremeno odstranjenim osjetom njuha uspješno preletjele do katalonske obale i drugih udaljenih područja, pokazale su značajno drugačije orijentacijsko ponašanje od kontrolne skupine tijekom prekomorske faze povratnog putovanja. Umjesto dobre orijentiranosti prema kući u fazi kad nije bilo kopna na vidiku, uputile su se na iznenađuuće ravan ali loše orijentiran let preko oceana, kao da slijede kompas koji pokazuje smjer povratka, ali nije usklađen s njihovom trenutnom pozicijom.
Njihova orijentacija poboljšala se pri približavanju kopnu, što sugerira da ptice koriste svoje olfaktorne karte kada je kopno izvan vidokruga pa su nakon toga sposobne pronaći put koristeći se poznatim značajkama okoline.
