Znanstvenici su doživjeli pravo iznenađenje kada su shvatili da je eksperiment koji je započeo 1990-ih, ali od kojeg se jako brzo odustalo, zapravo uspio.
Naime, plan je nastao 1997. kada su se znanstvenici Winnie Hallwachs i Daniel Janzen sa Sveučilišta Princeton obratili proizvođaču narančinog soka na Kostarici. Oni su osmislili plan kojim su htjeli oporaviti siromašno tlo u jednom nacionalnom parku. Ako bi se kompanija Del Oro složila da donira jedan dio svog zemljišta, njoj će biti dozvoljeno besplatno istovarivanje odbačene narančine kore na neplodnom zemljištu u parku. Kompanija je prihvatila prijedlog i istovarila oko 12.000 tona narančine kore na dogovorenom mjestu. Taj organski otpad bogat hranjivim tvarima je odmah počeo djelovati na plodnost tla.
Unatoč obećavajućem početku, eksperiment nije dugo potrajao. Konkurentska kompanija je tužila Del Oro da uništavaju park. Sud se složio i s eksperimentom se moralo prekinuti. Bio je zaboravljen idućih 15 godina.
Međutim, 2013. ekolog Timothy Treuer s Princetona je odlučio pregledati tu lokaciju zbog drugog istraživanja. Problem ju je bilo pronaći jer su znanstvenici tražili napušteno i neplodno zemljište. Na tom istom mjestu se sada nalazila gusta džungla.
Foto: Daniel Janzen i Winnie Hallwachs via ScienceAlert
U usporedbi sa susjednim područjem na kojem nisu bile bačene narančine kore, na ovom mjestu se stvorilo bogato tlo i naraslo je više vrsta stabala. Posebno je zanimljivo stablo smokve koje je toliko veliko da bi ga tri osobe mogle obujmiti rukama.
Nitko nije siguran kako su narančine kore mogle tako učinkovito regenerirati zemljište u razdoblju od 16 godina. Pretpostavljaju da se dogodila neka vrsta sinergije između potiskivanja invazivne trave i regeneriranja osiromašenog tla.
Znanstvenici se nadaju kako će ovaj eksperiment možda inspirirati i druge projekte očuvanja zemljišta, ali ne u smislu da kompanije odlažu svoj otpad gdje to žele.
