Hidrogenska bomba i atomska bomba oblici su nuklearnog oužja, ali ova dva uređaja međusobno se veoma razlikuju. Ukratko, atomska bomba je fisijski uređaj, dok hidrogenska bomba koristi fisiju kako bi pokrenula fuzijsku reakciju. Drugim riječima, atomska bomba može se koristiti kao okidač za hidrogensku bombu.
U nastavku donosimo definicije oba tipa nuklearnog oružja.
Definicija atomske bombe
Atomska bomba ili A-bomba je nuklearno oružje koje eksplodira zbog oslobađanja ekstremne energije tijekom nuklearne fisije. Iz ovog razloga je ovaj tip bombe poznat i kao fisijska bomba. Riječ “atomska” nije točna u tehničkom smislu, jer u fisiji sudjeluje samo jezgra atoma (protoni i neutroni), a ne čitav atom ili njegovi elektroni.
Materijal sposoban za fisiju (fisijski materijal) ima superkritičnu masu, što je točka u kojoj se odvija fisija. Ovo se može postići kompresijom pod-kritičnog materijala korištenjem eksploziva ili upucavanjem jednog dijela pod-kritične mase u drugi. Fisilni materijal obogaćen je uranom ili plutonijem. Energetski ishod reakcije ima domet od tone TNT eksploziva do 500 kilotona TNT-a. Bomba oslobađa i radioaktivne fisijske fragmente, rezultat razbijanja teških jezgara u manje jezgre.
Radioaktivni otpad sačinjen je većinom od fisijskih fragmenata.
Definicija hidrogenske bombe
Hidrogenska bomba, vodikova bomba ili H-bomba je nuklearno oružje koje eksplodira zbog oslobađanja intenzivne energije tijekom nuklearne fuzije. Hidrogenske bombe mogu se nazivati i termonuklarnim oružjem. Energija je rezultat fuzije vodikovih izotopa – deuterija i tricija.
Hidrogenska bomba oslanja se na energiju oslobođenu iz fisijske reakcije koja zagrijava i sažima vodik dok se ne potakne fuzija, što može dovesti i do dodatnih fisijskih reakcija. U velikom termonuklearnom uređaju, oko polovine prinosa uređaja dolazi od fisije osiromašenog urana. Fuzijska reakcija zapravo ne doprinosi stvaranju nuklearnog otpada, ali zato što je fisija potaknula reakciju i uzrokovala daljne fisije, H-bomba generira bar onoliko otpada koliko i atomske bombe. Hidrogenske bombe mogu imati puno veći prinos od atomskih bomba, jednako megatonama TNT-a. Car bomba, najveće nuklearno oružje koje je ikad detonirano, bila je hidrogenska bomba s prinosom 50 megatona.
Atomska bomba vs. hidrogenska bomba
Oba tipa nuklearnog oružja oslobađaju ogromne količine energije iz male količine tvari, većinu svoje energije oslobađaju iz fisije, te proizvode radioaktivni otpad. Hidrogenska bomba ima potencijalo veći prinos i kompliciranija je za sastavljanje.
Drugi tipovi nuklearnog oružja
Osim atomskih bombi i hidrogenskih bombi, postoji još nekoliko tipova nuklearnog oružja:
Neutronska bomba; poput hidrogenske bombe, neutronska bomba je termonuklearno oružje. Eksplozija neutronske bombe je relativno mala, ali se oslobađa velik broj neutrona.
Ovaj uređaj također ubija žive organizme, ali proizvodi manje otpada i veća je vjerojatnost da će fizičke strukture ostati netaknute.
Posoljena bomba; nuklearna bomba okružena kobaltom, zlatom i drugim materijalom pa detonacija proizvodi veliku količinu dugovječnog radioaktivnog otpada. Ovaj tip oružja potencijalno bi mogao služiti kao “oružje posljednjeg dana”, jer bi otpad mogao postići i globalnu distribuciju.
Čista fuzijska bomba; nuklearno oružje koje proizvodi fuzijsku reakciju bez pomoći fisijske bombe. Ovaj tip bombe ne bi oslobodio značajne količine radioaktivnog otpada.
Elekromagnetski puls (EMP); ova bomba namijenjena je proizvodnji nuklearnog elektromagnetskog pulsa, koji može omesti elektroničku opremu. Nuklearni uređaj, kada je detoniran u atmosferi, emitira elektromagnetski puls sferno. Svrha takvog oružja je oštetiti elektroniku na širem području.
Bomba od antitvari; ova bomba oslobađala bi energiju od reakcije uništavanja koja je rezultat međudjelovanja tvari i antitvari. Takav uređaj još nije proizveden zbog teškoća u sintetiziranju značajnih količina antitvari.
Izvor: ThoughtCo.
