Drevna pogrebna odjeća za koju se mislilo da je istkana u tipičnim vikinškim obrascima otkriva, nakon nekoliko desetljeća u skladištu, pravo iznenađenje: geometrijsko kufsko pismo kojim su ispisane riječi „Ali“ i „Allah“, utkane u svilu srebrnim koncem.
No, ako ste se uistinu iznenadili, pripremite se saznati nešto novo – zapravo se ne radi ni o čemu neuobičajenom; isto pismo pronađeno je na najmanje 10 od 100 svilenih odjevnih predmeta iz brodova-grobnica 9. i 10. stoljeća pronađenih oko Gamle u Uppsali, kao i komornih grobnica s nalazišta iz vikinškog doba poput Birke u švedskom Malardalenu.
Do otkrića je došlo kada je tim znanstvenika pokušao rekreirati uzorke s pogrebnih odora u skladištu za nadolazeću izložbu Viking Couture u Muzeju Enköping u Švedskoj.
„Ovo je vrlo važno otkriće zato što nam govori da ne možemo gledati na ovaj povijesni period kao „tipični nordijski“, rekla je Annika Larsson, tekstilna arheologinja sa Sveučilišta Uppsala.
„Pokazuje nam da su Vikinzi bili u bliskom kontaktu s drugim kulturama, uključujući i islamski svijet.“
Dokazi poveznice između Vikinga i muslimanskog svijeta gomilaju se već nekoliko godina.
Znanstvenici su 2009. godine otkrili da su vikinški Ara mačevi izrađeni arapskim tehnikama obrade metala, koje su vjerojatno prenesene trgovačkom rutom na rijeci Volgi.
Godine 2008. u Švedskoj je otkrivena gomila arapskih kovanica iz vikinškog doba, a prije dvije godine pronađen je prsten u grobu žene iz 9. stoljeća u Birki u Švedskoj koji na sebi ima urezan natpis „Za Alaha“ na arapskom.
Analiza materijala, tkalačkih tehnika i dizajna sugerira da su ove tkanine srednjoazijskog i perzijskog porijekla.
Foto: Annika Larsson, Sveučilište Uppsala
Riječ „Ali“ bilo je relativno jednostavno dešifrirati, no s Alahom je bilo nešto teže – zato što je natpis ispisan u zrcalnom obliku, kako je prikazano na slici.
Razlog za ovo je nepoznat, ali najvjerojatnije je da je uzorak netočno kopiran, rekao je Amir De Martino s Islamskog koledža u Londonu.
Larsson vjeruje da prisustvo imena na odorama, koja se uvijek pojavljuju zajedno, ukazuje na to da Vikinzi nisu razmjenjivali samo trgovinsku robu s muslimanskim svijetom, nego su možda prenijeli i pogrebne običaje i ideje.
„Po svoj prilici, pogrebni običaji vikinškog doba bili su pod utjecajem islama i ideje vječnog života u raju nakon smrti“, rekla je u izjavi.
„Pogrebna dobra poput prekrasne odjeće, fino šivane egzotičnim tkaninama, teško da reflektiraju svakodnevni život pokojnika, baš kao što i formalna odjeća naše ere ne reflektira naše svakodnevne živote. Bogati materijal pogrebnih dobra trebao bi biti viđen kao opipljiv izraz temeljnih vrijednosti.“
Daljnje analize će biti potrebne kako bismo znali više, a one će se provoditi na ljudima koji su pokopani s ovim odorama kako bi se odredilo radi li se o ljudima iz Perzije ili – vjerojatnije – Vikinzima odjevenima u islamske tekstile.
„Kvaliteta islamskog svilenog tekstila bila je takva da je često bio željen i korišten u kršćanskim crkvama diljem Europe i za liturgijsku odjeću“, rekla je povjesničarka odjeće i tekstila Hilary Davidson sa Sveučilišta u Sidneyju.
„Ovim svilama se stoljećima trgovalo diljem Europe, i moguće je da skandinavski kufski uzorci imitiraju uzorke islamskih tekstila bez saznanja o njihovom značenju.“
