Pratite nas

Pozdrav, koji sadržaj vas zanima?

Fizika

Teoretski je nemoguće da živimo u računalnoj simulaciji, ustvrdili su fizičari s Oxforda

U slučaju da vas je ovo pitanje mučilo, konačno se možete opustiti. Tim teoretskih fizičara sa Sveučilišta Oxford pokazao je da život i stvarnost ne mogu biti puke simulacije koje bi generiralo masivno ekstraterestrijalno računalo.

Otkriće – neočekivano definitivno – proizvod je otkrivanja nove poveznice gravitacijskih anomalija i računalne kompleksnosti.
U radu objavljenom u časopisu Science Advances, Zohar Ringel i Dmitrij Kovrizhi pokazali su da je konstrukcija računalne simulacije određenog kvantnog fenomena koji se pojavljuje u metalima nemguća – ne samo praktično, nego i teoretski.

Znanstvenici su pokrenuli istraživanje jer su htjeli provjeriti je li moguće koristiti tehniku kvantni Monte Carlo za proučavanje kvantnog Hallovog efekta – fenomena u fizičkim sustavima koji imaju jaka magnetska polja i vrlo niske temperature, a koji se manifestira kao energetska struja koja teče preko temperaturnog gradijenta. Fenomen ukazuje na anomaliju u geometriji prostor-vremena.

Kvantne Monte Carlo metode koriste nasumično uzorkovanje kako bi analizirali kvantne probleme u kojima jednažbe ne mogu biti izravno izračunate.

Ringel i Kovrizhi pokazali su da će pokušaji uporabe kvantnog Monte Carla za modeliranje sustava s anomalijama, poput kvantnog Hallovog efekta, uvijek biti neizdvodljivi.

Otkrili su da se kompleksnost simulacije eksponencijalno uvećava s brojem čestica koje su simulirane.

Kad bi kompleksnost rasla linearno s brojem simuliranih čestica, udvostručenje broja čestica značilo bi i udvostručenje potrebne računalne snage. Ako kompleksnost, pak, raste na eksponencijalnoj skali – a količina računalne snage mora se udvostručiti svaki put kad se doda jedna čestica – zadatak vrlo brzo postaje nemoguć.

Znanstvenici su izračunali da bi samo pohrana informacija o nekoliko stotina elektrona zahtijevala računalnu memoriju koja bi fizički zahtijevala više atoma nego što postoji u svemiru.

Znanstvenici su istaknuli da postoji niz drugih poznatih kvantnih interakcija za koje još nisu pronađeni algoritmi prediktivnog modeliranja. Također, smatraju kako za neke od ovih interakcija algoritmi možda i ne mogu biti pronađeni.

S obzirom na fizički nemoguću količinu računalnih groktaja potrebnih za pohranu informacija za samo jednog člana ovog podseta, strahovanja da i ne znajući živimo u nekoj prostranoj verziji Matrixa konačno mogu utihnuti.

Možda će vas zanimati

Klima

U svijetu gdje je svaka sekunda važna, zanimljiva je činjenica da nas upravo promjena oblika našeg planeta Zemlje može dovesti do prave male revolucije...

Društvene znanosti

Uskrs je, bez sumnje, jedan od najvažnijih kršćanskih blagdana, obilježavajući uskrsnuće Isusa Krista iz mrtvih. Ova temeljna vjerska priča nije samo srž kršćanstva, već...

Fizika

Vrijeme je nešto s čime se svakodnevno susrećemo, no rijetko se zapitamo o njegovoj suštini i pravoj prirodi. U svakodnevnom životu, vrijeme percipiramo kao...

Arheologija i paleontologija

U nekim drevnim kutovima Južne Amerike, lovci-sakupljači su, izgleda, pronašli prijatelje na neobičnim mjestima. Prije nego što su psi zavladali kao “najbolji prijatelj čovjeka”,...