Borneo, indonezijski otok koji je bio poznat po svojoj netaknutoj prirodi i obilju biljnih i životinjski vrsta, posljednjih godina doživljava velike promjene zbog sve većeg rasta plantaža palmi na kojima se proizvodi palmino ulje.
Prevelika sječa šuma uzrokuje šumske požare i velike emisije CO2 i zbog toga dolazi do neravnoteže koja se posebno odražava na neke životinjske vrste. Primjerice, orangutani su sada na rubu preživljavanja, a sve više se povećava broj divovskih vodenih guštera.
Strvinari imaju važnu ulogu, ali stručnjake zabrinjava povećanje broja jedinki pa su odlučili istražiti zbog čega se mogu tako dobro prilagoditi okolišu na kojem postoji mnogo plantaža.
Naime, ovi gušteri mogu pojesti sve što im može stati u stomak. Hrane se većinom beskralješnjacima, rakovima, vodozemcima pa čak i većim sisavcima i pticama. Znanstvenici su u sadržaju iz njihovog želuca pronašli čak i otpad kao što su vrećice za rezance. Znaju pojesti i pripadnike svoje vrste. Upravo njihova raznolikost prehrane im omogućava preživljavanje u takvom okolišu.
Na područjima gdje se nalaze plantaže znanstvenici su pronalazili veći broj guštera nego na udaljenijim mjestima. Na Borneu ih ljudi smatraju štetočinama. Budući da dobro podnose vrućinu i da im je dostupna velika količina hrane s plantaža, njihov broj se povećava. Međutim, među mužjacima dolazi do velikih borbi zbog teritorija i ženki. Sve više rast broj parazita u vodi zbog čega može doći do pojave raznih bolesti.
Na duže staze, ove guštere će možda zadesiti ista sudbina kao i medvjede i druge sisavce koji su živjeli na području na kojem se sada nalaze plantaže. Ako ne uginu zbog pojave raznih bolesti, njihov broj će se smanjiti zbog međusobnih borbi za teritorij.
