Kada je u pitanju pronalaženje vanzemaljskog života, u posljednjih nekoliko desetljeća došlo je do velike promjene paradigme. Zahvaljujući radu tisuća astronoma diljem svijeta, sada imamo puno više meta za potencijalni život. Od oceana ispod površine Enkelada do planeta umjerenih temperatura oko obližnjih zvijezda, mogao bi postojati život blizu i daleko. Ali kako ga možemo uočiti? Pa, NASA ima neke planove.
Svemirska agencija želi razumjeti koji objekti će najvjerojatnije pokazivati znakove života i kakvi bi ti znakovi mogli zapravo biti. Polazna točka ovog nastojanja je pogledati Zemlju, jedini objekt za koji znamo da podržava život. NASA je započela i projekt Nexus for Exoplanet System Science (NeXSS) kako bi pomogla koordiniranju napora.
„Prije nego što počnemo tražiti život, pokušavamo otkriti koje vrste planeta bi mogle imati klimu koja pogoduje životu“, izjavio je Tony del Genio, jedan od trojice voditelja NExSS-a. „Upotrebljavamo iste klimatske modele koje koristimo za projekciju klimatskih promjena 21. stoljeća na Zemlji kako bismo napravili simulacije određenih egzoplaneta, otkrivenih i hipotetskih.“
Znanstvenici su svjesni da bi vanzemaljski život mogao imati neke bizarne oblike, ali projekt poput NeXSS-a ne može se graditi isključivo na spekulacijama. „Moramo krenuti s onom vrstom životom koju znamo“, dodao je del Genio. A koliko mi znamo, život treba vodu, pa je to trenutni fokus astronautima.
U Sunčevom sustavu, najzanimljivije mete su dva ledena mjeseca, Europa i Enkelad, koji kruže oko Jupitera, odnosno Saturna. Oba mjeseca imaju ogromne oceane ispod svojih ledenih eksterijera. Upravo ove godine dobili smo potvrdu o hidrotermalnoj aktivnosti ispod Enkeladovog leda. Voda, toplina i mnogo molekula stvaraju zanimljivu kemiju, ali možda ne i život.
Postoji nekoliko misija (predloženih i odobrenih) koje će posjetiti Europu, i znanstvenici koriste ono što vidimo na Arktiku i Antarktiku kako bi pronašli najzanimljivije lokacije na površini mjeseca. „Kada posjetimo Europu, želimo ići na jako mlada mjesta, gdje se materijal iz tog oceana izražava na površini“, rekao je istraživač Morgan Cable iz NASA-inog laboratorija Jet Propulsion. „Na bilo kojem takvom mjestu, šanse za pronalaženjem dokaza života se povećavaju – ako su tamo.“
Druge ekipe umjesto toga gledaju izvan Sunčevog sustava. Pronašli smo mnoge svjetove koji orbitiraju naseljenu zonu svojih zvijezda. Tekuća voda bi mogla postojati na tim planetima. Ali ako gledamo naš vlastiti sustav iz daljine, imamo tri planeta u naseljivoj zoni (Venera, Zemlja i Mars) i samo jedan prikladan za život. Uzimajući to u obzir, mnogi rade na simuliranju izgleda našeg planeta kakav bi on bio da je doista daleko.
Moguće je rekonstruirati rotaciju Zemlje i ustanoviti da postoje kontinenti samo iz šake pikseliziranih slika, ali to još ne možemo učiniti za egzoplanete. Usprkos tome, uskoro ćemo moći, a kada naša tehnologija uhvati korak s našim ambicijama, istraživanje će biti vrlo važno.
„Mislim da ćemo za 20 godina naći jednog kandidata koji bi mogao biti to“, rekao je del Genio. Istraživački znanstvenik Andrew Rushby iz NASA-inog Istraživačkog centra Ames, dodao je: „Već 50 godina je to 20 godina daleko. Mislim da se radi o skali desetljeća. Kad bih se kladio, što ne radim nikad, okladio bih se na Europu ili Enkelad.“
Istraživači smatraju da je zdrava doza skepticizma vrlo važna. Predani su predviđanju svih mogućih lažnih znakova na koje su možda naišli na putu.
„Život mora biti hipoteza posljednjeg utočišta“, rekao je Cable. „Morate eliminirati sva druga objašnjenja.“
