Jedne srijede prije par godina je Joe O’Laery otišao na pizzu sa svojim roditeljima. Bila je to velika pizza s rajčicama i feferonima, Joe ju je dijelio sa svojom majkom. Nakon te večere je otišao u teretanu. Nakon pola sata vježbanja se počeo osjećati čudno. Oči su mu počele suziti i bile su natečene, nije mogao disati, a lice mu je oteklo.
Završio je u bolnici gdje je tretiran steroidima i antihistaminicima. Bila je to jaka alergijska reakcija, ali ne samo na hranu koju je konzumirao. Radilo se o kombinaciji hrane i vježbanja. Dijagnosticirano mu je stanje koje se zove vježbanjem inducirana anafilaksija kod koje se reakcija na alergen događa samo ako se vježba.
Mladić je imao anafilaktičku reakciju na feferone, rajčicu, soju i orašaste plodove. Vježbanjem inducirana anafilaksija je prvi put opisana još 1979. godine i vjerojatno je da pogađa 50 od 100 tisuća ljudi. „Liječnici još uvijek nemaju saznanja zašto se takva alergijska reakcija javlja“, tvrdi Maria Castells, alergologinja iz Birgham and Women’s Hospital u Massachusettsu.
Kod 30 do 50 posto ljudi dolazi do reakcije zbog kombinacije određene hrane i vježbanja. Nekim se ženama to događa u određenom trenu menstrualnog ciklusa kad su im razine estrogena visoke jer se hormon može vezati za stanice koje su vezane uz alergijsku reakciju.
Castells tvrdi da je puno stvari koje bi mogle biti uzrok, a ponekad je krivo i samo vježbanje. Količina vježbanja koja je potrebna da izazove alergijsku reakciju varira od osobe do osobe. Generalno, onima u dobroj formi treba i više vježbanja. Skoro sve vrste vježbanja, plesanje, trčanje ili vožnja bicikla mogu izazvati anafilaksu. Plivanje je ipak sigurno, jer dosad nije zabilježena nijedna reakcija poslije te aktivnosti.
Ne zna se točno što uzrokuje vezu između vježbanja i anafilaksije. Postoje teorije koji su mehanizmi uključeni u to i koji su povezani s promjenama koje se događaju kod tjelovježbe. Veći protok krvi bi mogao pogurati imunološke stanice po tijelu.
Određeni proteini u crijevima također mijenjaju ponašanje u tijeku vježbanja, dolazeći tako u interakciju s hranom na način koji bi mogao izazvati alergijsku reakciju. S obzirom na to da vježbanje povećava apsorpciju u gastrointestinalnom traktu, vjerojatnije je da više alergena može stići tijekom vježbanja.
Sve te teorije su teško provjerljive, jer je stanje nemoguće izazvati u laboratoriju. Nema modela na miševima. Ipak, do dijagnoze se lako dolazi. Kada se onda prepoznaju simptomi, liječi se poput svake druge alergije.
