U svakodnevnoj prehrani sol može negativno utjecati na naš mozak.
Dugo se mislilo da velike količine soli imaju nekih loših posljedica za naše tijelo općenito, ali nova studija je pokazala kako pored srca ili krvnog tlaka, sol može imati utjecaja i na mozak.
Studija koja je objavljena u časopisu Nature Neuroscience je pokazala znakove opadanja mentalnih performansi i kognitivnog oštećenja kod testiranih miševa koji su konzumirali hranu bogatu soli.
Kod tih miševa je zabilježeno smanjenje vještina rješavanja labirinta, a na kraju su prestali reagirati čak i na povlačenje vlastitog brka. Reakcija je pokazala i povećanu cirkulaciju interleukina-17, inače inflamatorne supstance koja može izmijeniti kemijske signale u krvnim žilama mozga.
”Nakon 3 mjeseca su miševi počeli pokazivati znakove demencije. Oni su veoma radoznali i vole tražiti nove stvari, tako da je protekom vremena miš izgubio sposobnost identifikacije normalnog objekta. Nakon toga, kad je miš gradio gnijezdo, nešto što miš inače radi svakodnevno, to nije znao učiniti”, rekao je Dr. Costantino Iadecola, voditelj Feil Family Brain and Mind Research Instituta. Procijenio da bi se nešto slično možda moglo dogoditi i ljudima, kao i znanstvenici u studiji.
Prethodna studija je povezivala slanu prehranu s gubitkom moždanih funkcija, međutim, mislilo se kako je to usko povezano sa zdravstvenim problemima koji su vezani uz krvni tlak.
Kod pretjerane konzumacije soli javljaju se i neki već poznati problemi koji nisu vezani uz mozak. Podsjetit ćemo da koža i određeni dijelovi tijela mogu biti natečeni zbog zadržavanja vode. Previše soli, zatim, uzrokuje dehidraciju, a dehidracija (koja je izazvana viškom soli) uzrokuje umor.
Češći odlasci na wc, zbog pojačane soli, čine urin mutnijim i tamnijim, a tako se onda mokrenjem gubi kalcij. Ako u krvi nedostaje kalcija, tijelo će ga uzimati iz kostiju. Bubrezi, zatim, ne mogu odjednom izbacivati tolike količine soli pa se onda u tijelu zadržava voda kako bi razblažila tu nakupljenu sol. To opet uzrokuje povećanje tekućine oko stanica i volumen krvi, što čini da srce mora raditi jače da pumpa krv i tako stvara pritisak na krvne žile.
To s vremenom uzrokuje oštećenja srca, krvnih žila i bubrega, što dovodi do povišenog krvnog tlaka ili srčanog udara.