Meduza je jedna od azijskih delicija, no u drugim se dijelovima svijeta baš i ne konzumira. Životinja je to oblika otvorenog kišobrana, a odlikuje se po tome što je sluzava, bezukusna i otrovna.
Međutim, rast svjetske populacije i potrebe za smanjenjem konzumacije mesa te druge hrane koja traži puno energije za proizvodnju, znači ujedno da čovječanstvo mora smišljati drukčije i kreativnije načine kako se nahraniti.
Čini se kako je meduza jedan od prvih kandidata da postane osnovna hrana u budućnosti, ponajprije zato što je ima cijelo mnoštvo u oceanima i morima. Pretjerani izlov ribe smanjuje količine tradicionalne morske hrane, dok je meduza dostupna, a dolazi u jatima i brzo se razmnožava. Brojnost meduza će se ubuduće samo povećavati i za to postoji dobar razlog.
Naime, meduza će biti sve više i više zahvaljujući klimatskim promjenama zbog kojih oceani postaju sve topliji i kiseliji. Tim danskih znanstvenika je smislio način kako sluzave meduze učiniti da postanu hrskavi čips za svega nekoliko dana.
To je onda u velikoj suprotnosti s tradicionalnim načinom pripreme meduza na azijski način, tj. mariniranjem u slanoj vodi i kaliju koje potraje tjednima. No vjerojatno je to tako zato što nam se ne bi svidjela ukiseljena meduza za često konzumiranje.
Pomoću dva mikroskopa su Danci proučavali način na koji se niti od kojih je meduza sačinjena mijenjaju te kako ta životinja od mekane i gumenaste postaje tvrda i hrskava. Studija je nedavno predstavljena na 62. Biophysical Society Meetingu u San Franciscu.
“Probao sam jesti meduzu jer sam želio razumjeti transformaciju od mekane želatinozne tvari u jedan hrskavi čips koji se može jesti. Korištenjem etanola smo napravili čips od meduze koji je hrskave teksture i može potencijalno postati zanimljiv gastronomima”, poručio je Mathias P. Clausen, postdoktorand Sveučilišta Southern Denmark u Odenseu.
Čips. Foto: Mie T. Pedersen
Ova morska bića su bogata hranjivim tvarima, uključujući B12 vitamin, željezo, magnezij, a imaju i zaista malo kalorija. Što prije dođemo do toga da ih pretvorimo u prihvatljive izvore hrane, to bolje. I ribari su među onima koji jedva čekaju da ih se riješe, jer one ipak predstavljaju opasnost za riblja jata svugdje na svijetu, pogotovo time što će ih biti sve više i više.
