Znanstvenicima je DNA analiza zadala hladan tuš. Naime, oni konji za koje se vjerovalo da su posljednji divlji konji na svijetu, poznati kao Przewalski, u stvari su pripitomljeni konji koji su potom pobjegli svojim vlasnicima, a divljih uopće više nema.
“To je bilo jedno veliko iznenađenje”, rekla je koautorica znanstvenog rada Sandra Olsen iz arheološkog odjela instituta za bioraznolikost i muzeja prirodoslovne povijesti Sveučilišta Kansas. “Znači da više uopće nema živućih divljih konja- to je onaj tužni dio”.
Studija je temeljena na arheološkim istraživanjima dva lokaliteta sjevernog Kazahstana, zvanih Krasniji Jar i Botaj, na kojima su otkriveni najraniji dokazi pripitomljavanja konja (prije više od 5000 godina).
Daljnjim istraživanjima tih korijena su znanstvenici uspjeli sekvencirati genome 20 konja iz Botaja temeljem njihovih kostiju i zuba otkrivenih na tom mjestu te još 22 konja s cijelog euroazijskog područja.Nakon toga su usporedili te drevne genome konja s već objavljenim genomima 18 drevnih i 28 modernih konja.
Saznali su kako su konji Przewalski potomci ranije poznatih pripitomljenih konja koje su pripadnici naroda Botaj iz sjevernog Kazahstana imali prije 5500 godina.
To onda znači da su konji za koje su ljudi mislili da su divlji zapravo pripitomljeni konji koji su odbjegli i podivljali.
Beth Shapiro, profesorica ekologije i evolucijske biologije sa sveučilišta Santa Cruz smatra to otkriće “iznimno zanimljivim”.
“Definitivno je iznenađujuće saznanje da su Przewalski potomci ranije pripitomljenih konja, jer to nije nešto što su ljudi vjerovali”, rekla je Shapiro koja nije radila na studiji.
“Zamjena riječi divlji za riječ podivljali je semantička promjena koja bi bolje opisala njihovu evolucijsku povijest, no ne bi to ipak trebalo promijeniti njihov status. I dalje bismo morali štititi konje Przewalski baš kao da su populacija divljih konja”.
Međunarodna unija za zaštitu prirode drži Przewalski konje ugroženom vrstom. Konji su to okrugloga trbuha, kratkih nogu crveno-smeđe do bež boje koji su se kretali prostranstvima središnje Azije, Kine i Europe u pretpovijesno doba. Evidentirano je da su nestali u divljini 1960-ih, no uz brojne programe uzgoja i vraćanja u prirodu je njihov broj povećan.
Ovo otkriće je isto tako pokrenulo novo istraživanje koje želi utvrditi pravo porijeklo današnjih pripitomljenih konja.
“Sadašnja saznanja sugeriraju nam da su svi današnji pripitomljeni konji potomci onih konja koji su prvi put pripitomljeni u Botaju, na sjeveru današnjeg Kazahstana”, zaključuje znanstvenik francuskog nacionalnog centra za znanstvena istraživanja Ludovic Orlando.
“Ipak, istraživanje genoma dalo je sasvim neočekivane rezultate”. S obzirom na to da oni konji iz Botaja nisu preci današnjih pripitomljenih konja “porijeklo ovih današnjih domaćih konja morat će se tražiti negdje drugdje”.
