Javnost je bila pomalo šokirana kad su osobe poput Barbre Streisand i Diane von Furstenberg priznale da su klonirale svoje pse, ali takvi postupci su dostupni svima koji imaju između 25 i 100 tisuća dolara, koliko stoji takvo što u, primjerice, teksaškoj kompaniji ViaGen. Koliko ljubimaca oni godišnje kloniraju, odbijaju reći.
I kod objave spomenute slavne pjevačice i modne dizajnerice su medijski reagirale udruge za prava životinja, među kojima se istaknula predsjednica PETA-e Ingrid Newkirk koja je napomenula kako “milijuni predivnih pasa svake godine završavaju u životinjskim skloništima ili umiru na strašne načine kad ih napuste vlasnici te da kloniranje ne bi trebala biti opcija za nabavku ljubimca, pogotovo zato što ne replicira njihovu osobnost.”
Osim američkog ViaGena je drugi glavni izvor za takve kućne ljubimce Sooam Biotech Research Foundation. Smješteni su u Seulu i tvrde da su klonirali već oko 800 pasa i naplaćivali sve po 100.000 dolara.
Sooam je osnovao kontroverzni genetičar i veterinar Woo Suk Hwang, koji je javno osramoćen nakon izbacivanja iz jedne akademske institucije zbog lažne studije o kloniranju ljudskog embrija. Ozbiljno kršenje zakona ga nije spriječilo da pokrene uspješan posao.
Postoji cijeli niz kompanija koje samo prikupljaju DNA uzorke životinja (za 1300 dolara) i daju potom na obradu drugima, ali i mnoge kompanije koje nisu uspjele u naumu uspješnog kloniranja.
Tehniku kloniranja koju Sooam rabi identična je onoj pomoću koje je stvorena ovca Dolly još davne 1997. godine.
Najprije se izoliraju stanice iz životinje koja treba biti klonirana, a potom se njihova jezgra (jer ona sadrži genetski materijal) izvadi i konzervira. Zatim se uzima jajna stanica iz životinje donora (surogat majka) čija se jezgra zamijeni jezgrom ljubimca koji će biti kopiran.
Nakon toga električni šok jajnu stanicu primora na dijeljenje, a ona se vraća u tijelo životinje donora. Surogat ne mora biti jednake rase, ali mora biti približno slične veličine kao željeni novi ljubimac.
Psi se mogu klonirati i do pet dana nakon ugibanja, a mačke do tri, no idealno je da kućni ljubimac bude živ kad veterinar radi biopsiju tkiva.
Iako su to naizgled savršene kopije ljubimaca, klijenti ipak mogu očekivati blaže razlike u vidu pjegica kod dalmatinera. Kompanije naglašavaju kako svako kopiranje nije savršeno i da, ukoliko se ljubimac rodi bolestan, kopiranje onda mora biti ponovljeno. Metoda je ipak prilično nepouzdana jer kloniranje životinja uspijeva u jednom do dva slučaja, od stotinu pokušaja.
“Mnogi će primjerci propasti još kao embriji, ali i tijekom skotnosti. Dakako, ženke koje ih budu nosile će morati snositi posljedice nošenja, pobačaja i uginuća štenaca”, istaknuo je profesor Robin Lovell-Badge, pročelnik Odjela za razvojnu genetiku na Institutu MRC.
