Pitanje mogu li roditelji favorizirati neko od svoje djece je oduvijek bilo kontroverzno.
Oni koji tvrde da imaju “sindrom srednjeg djeteta” složili bi se s tezom da roditelji jesu u stanju pokazati određenu pristranost. Čini se kako njihove sumnje nisu baš sulude, jer nova istraživanja pokazuju kako roditelji često preferiraju svoje najmlađe dijete.
Prošle godine je Mumsnet proveo anketiranje 1.185 korisnika koji su roditelji, a Gransnet je proveo istraživanje na 1.111 korisnika koji su imali barem jedno unuče.
Otkriveno je kako je gotovo četvrtina ispitanika Mumsneta priznala da ima omiljeno dijete. Istovremeno je 42% ispitanika Gransneta priznalo kako preferira jedno od svojih unuka.
Više od pola roditelja koji imaju omiljeno dijete otkrilo je kako je to njihovo najmlađe dijete, dok je 61% reklo da su im druga djeca više “zahtjevna”.
Od onih koji su priznali postojanje omiljenog djeteta, 41% je izjavilo da ih ono podsjeća na njih same. Više od polovine ih je izjavilo da ih je to dijete natjeralo da se više smiju.
Više od polovice korisnika Mumsneta i Gransneta smatra kako je imati omiljeno dijete apsolutno “strašno”. Više od tri četvrtine roditelja vjeruje da to može imati štetan učinak na ostalu braću i sestre.
“Favoriziranje je jedan od posljednjih tabua i može izazvati puno krivnje. Zato je važno reći da je osjećaj sklonosti prema određenom djetetu gotovo uobičajen i ne mora biti katastrofalan”, tvrdi Justine Roberts, osnivačica Gransneta.
Toksično favoriziranje, ono gdje braća i sestre postaju svjesni kako se prema njima postupa nepravedno je sasvim druga priča.
“Mnogi se izvlače na to da roditelji vole svoju djecu drukčije: najvažnija stvar je da ih volimo u cijelosti.”