Rezultati studije objavljene u časopisu The Journal of Clinical Investigation su otkrili što potiče kronični stres, a tako posljedično i rast matičnih stanica raka.
Keith Kelley sa Sveučilišta Illinois, koji je i jedan od autora studije, podsjeća da je “poznato kako se tumori sastoje od različitih vrsta stanica s različitim stupnjem malignosti. Najopakije su ipak matične stanice, koje čine oko 1% svih tumorskih stanica. To su besmrtne stanice koje stvaraju druge stanice i zaslužne su za stvaranje metastaza. Opstaju i nakon agresivnih terapija jer imaju zapanjujuću mogućnost samoobnavljanja.”
Znanstvenici su miševe smjestili u zatvorene prostore podijelivši ih u dvije skupine. Kontrolna skupina je bila smještena u prostrane i udobne ograđene prostore. Eksperimentalna skupina je, pak, bila smještena u male zatvorene prostore.
Eksperimentalna grupa miševa izložena stresu je počela pokazivati promjene u ponašanju koje su upućivale na anksioznost i depresiju. Istodobno su tumori kod njih bili veći od onih u kontrolnoj skupini.
Primijećeno je da tumori miševa iz eksperimentalne grupe imaju i više matičnih stanica.
Budući da su ispitali na koji su se način mijenjali fiziološki faktori kod miševa izloženih kroničnom stresu, znanstvenici su ustanovili kako je riječ o hormonu adrenalinu ili epinefrinu.
U eksperimentalnoj grupi je otkriveno puno više tog hormona nego kod drugih. Istodobno su u istoj skupini nekim miševima dali lijek koji je blokirao receptor za adrenalin (ADRB2). I kod njih je bilo manjih tumora i manji broj matičnih stanica.
Autori studije su pojasnili kako, kad se adrenalin veže za receptor ADRB2, interakcija povećava razinu laktata dehidrogenaze. To je enzim koji u stanju opasnosti mišićima daje “injekciju” energije što pojedincu omogućava da se suoči s prijetnjom.
Veća količina energije onda utječe na proizvodnju organskog spoja, spornog enzima, kojim se hrane štetne stanice.
Proučavajući razinu hormona adrenalina kod 83 osobe s rakom dojke, otkriveno je da žene s povišenom razinom adrenalina imaju i više laktat dehidrogenaze u tumorima. To je ustanovljeno iz uzoraka biopsije.
Znanstvenici vjeruju kako je vitamin C supstanca koja najviše obećava zato što blokira proizvodnju aktivne dehidrogenaze u laboratorijskim pokusima.
“Rezultati upućuju na to kako bi vitamin C mogao biti novi i učinkoviti terapeutski agens koji će ciljati tumore bolesnika izloženih kroničnom stresu”, zaključio je voditelj studije Quentin Liu.
S oduševljenjem ipak treba pričekati, jer klinička istraživanja na ljudskim tumorima nikada nisu uspjela potvrditi koristan efekt C vitamina, za razliku od onih životinjskih, a klikom ovdje možete pročitati više o strategijama upravljanja stresom.