Znanstvenici su željeli istražiti zašto se lica današnjih ljudi toliko razlikuju od prijašnjih lica, kao i od naših rođaka velikih majmuna.
Zaključili su kako je, uz prehranu i klimu, neverbalna komunikacija odigrala važnu, ali zanemarenu ulogu.
Rani “hominini” su stvorenja koja su više ljudska nego majmunolika i imala su naglašeni dio lica između obrva.
Nasuprot tome imamo moderne ljude s razvijenim glatkim čelom s vidljivijim, dlakavim obrvama koje su sposobne za veliki raspon pokreta.
Druge promjene u obliku lica te anatomiji mišića omogućile su izražavanje širokog raspona suptilnih emocija. To uključuje prepoznavanje i simpatije.
“Danas možemo koristiti naša lica za signaliziranje više od 20 različitih kategorija emocija putem kontrakcije ili opuštanja mišića”, pojašnjava profesor Paul O’Higgins sa Sveučilišta u Yorku.
”Znamo da su i drugi faktori poput prehrane, respiratorne fiziologije ili klime pridonijeli oblikovanju modernog ljudskog lica, no tumačenje njegove evolucije isključivo u smislu tih faktora bilo bi suviše jednostavno.”
Prehrambene navike su imale značenje u oblikovanju ljudskog lica, ističe se u studiji objavljenoj u časopisu Nature Ecology and Evolution. Lica su se smanjila jer je sposobnost kuhanja i procesuiranja hrane dovela do smanjenja potrebe za žvakanjem.
To smanjenje lica je postalo izraženo od poljoprivredne revolucije i prelaska s lovaca na poljoprivrednike, a zatim i na život u gradovima.
Svaki korak je rezultirao potrošnjom prerađene hrane i manje tjelesnog napora, tvrde znanstvenici.
„Mekša moderna prehrana i industrijalizirana društva mogu značiti da se ljudsko lice i dalje smanjuje”, tvrdi prof. O’Higgins.
“Međutim, postoje i ograničenja u pogledu toga koliko se ljudsko lice može izmijeniti. Primjerice, disanje zahtijeva dovoljno veliku nosnu šupljinu”, dodao je O’Higgins.
