Machu Picchu je, naime, namjerno sagrađen u sjecištu tektonskih rasjeda. Sveti grad Inka, baš kao i niz drugih gradova, sagrađen je s namjerom tamo gdje jest, pokazuju otkrića istraživanja predstavljenog krajem rujna na godišnjem sastanku Američkog geološkog društva u Arizoni.
“Lokacija Machu Picchua nije slučajnost”, poručio je Rualdo Menegat, geolog s brazilskog Federalnog sveučilišta u Rio Grande do Sul. “Bilo bi nemoguće sagraditi takvo što u visokim planinama da podloga nije bila slomljena”.
Tajna smještaja
Machu Picchu leži uz uski greben na visini od 2400 m nadmorske visine. Oko 200 pojedinačnih struktura učinilo ga je jednim od najvećih urbanih središta u carstvu Inka, s populacijom većom od 1000 ljudi. Nakon njegova otkrića 1911. godine, ovaj grad fascinira stručnjake svojom trajnošću na tako nepristupačnom mjestu.
Odgovor leži pod zemljom. Kombinacija satelitskih snimki i mjerenja na terenu kombinirana s geoarheološkom analizom otkriva tajnu. Mjesto je točno sjecištu mreže prijeloma i linija tektonskih rasjeda različitih duljina i veličina.
“Stijene su bile toliko rascjepkane da je bilo moguće graditi gradove na visokim topografskim razinama. Strateški sigurnima protiv geoloških opasnosti i negostoljubivih uvjeta Anda. Glavni sektori, zgrade i stepenice izgrađene su prateći tri glavne linije raskida”, stoji u istraživanju.
Sofisticirana gradnja
Machu Picchu možda je najpoznatiji upravo po svojoj složenoj gradnji. Kamene zidine bez vapna izgrađene su na način da je između njih nemoguće provući čak i kreditnu karticu. To je vjerojatno spasilo ovaj andski biser od uništenja u više navrata.
Foto: Terry Cook/Len Abbott
Peru je seizmički aktivna regija. Kad se dogode potresi kamenje ovog grada “pleše” i pada na njihova neobjašnjivo dizajnirana mjesta. Ipak, po završetku potresa ono se vraća na svoje mjesto, a to je stotinama godina čuvalo zgrade od urušavanja.
Bilo je i drugih prednosti izgradnje na tektonski aktivnom području. Rasjedi kroz koje se kanalizira kišnica pomagale su u isušivanju grada nakon intenzivnih kišnih oluja. Dvije trećine napora u izgradnji bilo je posvećeno podzemnim odvodima. To je u ranijim istraživanjima nazvano “značajnim dostignućima u javnim radovima”. Također, visoki položaj grada izolirao ga je od klizišta i lavina.
