KINESKA akademija znanosti pozvala je prošlog siječnja Liua Cixina, uglednog kineskog pisca znanstvene fantastike, da posjeti njihov moderan radio-centar na jugozapadu Kine. Gotovo dvostruko veći od američkog u opservatoriju Arecibo u portorikanskoj džungli, kineski je satelitski tanjur najveći na svijetu, a ne i u svemiru. Iako je dovoljno osjetljiv da otkriva špijunske satelite i kad ne emitiraju, njegova primarna namjena je znanstvena, pa i pomalo neobična. Radi se o vodećem opservatoriju na Zemlji izgrađenom kako bi slušao poruke izvanzemaljske inteligencije. Ako takav signal dođe s neba u sljedećih desetak godina, Kina će ga vjerojatno prva čuti, za web stranicu theatlantic.com piše Ross Andersen.
Na neki način nije iznenađenje što je Liu pozvan posjetiti tanjur. On ima vodeću ulogu u kineskim svemirskim poslovima, a vladina svemirska agencija ponekad od njega traži savjete o znanstvenim misijama. Liu je patrijarh kineske znanstvene fantastike. Drugi kineski pisci dodali su njegovom prezimenu počasni nastavak Da, što znači “veliki”. Prije nekoliko godina inženjeri Akademije poslali su Liuu ilustrirane podatke o napretku izgradnje tanjura te su naglasili kako u njemu pronalaze inspiraciju za svoj rad.
Zašto je on pozvan?
No, s druge strane, Liu je i neobičan izbor za posjetitelja tanjura. Dosta je pisao o rizicima prvog kontakta. Upozorio je da bi “pojava Drugih” mogla biti neizbježna i da bi to moglo rezultirati našim izumiranjem. “Možda će za 10.000 godina zvjezdano nebo u koje čovječanstvo gleda i dalje biti prazno i tiho, ali možda ćemo se sutra probuditi i vidjeti izvanzemaljskih svemirski brod veličine Mjeseca parkiran u orbiti”, napisao je Liu u pogovoru jedne od svojih knjiga.
Posljednjih godina Liu je postao globalno popularan. Njegov roman “The Three-Body Problem” 2015.. godine postao je prevedeno djelo koje je dobilo nagradu Hugo, najprestižnije priznanje u znanstvenoj fantastici. Bivši američki predsjednik Barack Obama rekao je The New York Timesu da mu je knjiga, prva iz trilogije, dala kozmičku perspektivu tijekom teških trenutaka njegova mandata. Liu je rekao kako je Obamino osoblje od njega zatražilo da mu pošalje primjerak treće knjige i prije izdavanja.
Na kraju drugog nastavka jedan od glavnih likova iznosi temeljnu filozofiju cijele trilogije. Nijedna civilizacija ne bi trebala objavljivati svoju nazočnost u svemiru. Bilo koja druga civilizacija, koja sazna za njeno postojanje, shvatit će to kao prijetnju. Sve civilizacije to čine, eliminiraju konkurente sve dok ne naiđu na jednog koji je tehnološki superioran i onda same budu eliminirane. To mračno kozmičko stajalište nazivamo “teorijom tamne šume”, zato što svaku civilizaciju u svemiru zamišlja kao lovca koji se skriva u tamnoj šumi, čekajući prve zvukove suparnika.
O čemu se radi u njegovim knjigama?
Liuova trilogija započinje krajem 60-ih godina, u vrijeme Maove Kulturne revolucije, kad mlada Kineskinja šalje poruku u obližnji zvjezdani sustav. Civilizacija koja je primila poruku kreće u višestoljetnu misiju invazije Zemlje, ali ona više ne mari jer su je strašni ispadi Crvene garde uvjerili da ljudi više ne zaslužuju preživjeti. Na putu prema našem planetu izvanzemaljska civilizacija uništava naše akceleratore čestica kako bi spriječila naš napredak u ratnoj fizici poput izuma atomske bombe manje od stoljeća nakon pojave prve repetirajuće puške.
Znanstvena fantastika ponekad se opisuje kao literatura budućnosti, ali povijesna alegorija jedan je od njenih dominantnih modaliteta. Isaac Asimov bazirao je svoj serijal “Zaklada” na klasičnom Rimu, a Frank Herbert je zaplet za svoju “Dinu” pronašao u povijesti beduinskih Arapa. Liu nerado povezuje svoje knjige sa stvarnim svijetom, ali kaže kako je njegov rad nastao pod utjecajem povijesti zemaljskih civilizacija, “posebice susreta između tehnološki naprednijih civilizacija i autohtonih naseljenika nekog područja”. Jedan takav susret dogodio se tijekom 9. stoljeća, kad je kinesko Srednje kraljevstvo, nekadašnje središte cijele Azije, na moru ugledalo brodove europskih pomorskih sila. Uslijedila je invazija koja je prouzročila gubitak statusa Kine usporediv s padom Rima.
Prošlog ljeta autor ovog teksta otputovao je u Kinu kako bi posjetio novi opservatorij, ali prvo se u Pekingu sastao s Liuom. Tijekom razgovora pitao ga je o filmskoj adaptaciji “The Three-Body Problema”.
“Ljudi ovdje žele da to budu kineski Ratovi zvijezda. Kad je u pitanju snimanje znanstveno-fantastičnih filmova, naš sustav nije zreo”, rekao je Liu, objasnivši da je skupo snimanje završeno sredinom 2015. godine, ali je film i dalje u postprodukciji. U jednom je trenutku cijela ekipa za specijalne efekt zamijenjena.
Autor teksta Ross Andersen došao je razgovarati s Luiom ponajprije zbog njegova statusa vodećeg kineskog filozofa prvog kontakta, ali želio je također saznati što može očekivati od posjeta novom satelitskom tanjuru. Nakon što je prevoditelj preveo Andersenovo pitanje, Liu je prestao pušiti i nasmijao se: “Čini se da to nije u sferi znanstvene fantastike.”
Tjedan dana kasnije Andersen je brzom željeznicom otputovao iz Šangaja, ostavivši iza sebe ljubičasti sjaj Blade Runnera, njegove hip-kafiće i barove. Jureći po uzdignutim tračnicama, Andersen je gledao urbane megastrukture koje su posljednjih godina izbile u kineskom krajoliku. Kina je od 2011. do 2013. upotrijebila više betona nego Amerika u cijelom 20. stoljeću. Kina je već počela graditi željeznice po Africi, a nada se da će svoje jureće vlakove uskoro slati u Europu i Sjevernu Ameriku, tunelom ispod Beringova prolaza.
Neboderi i dizalice polako su nestajali dok se vlak kretao dalje u unutrašnjost. Tamo u smaragdnim rižinim poljima, u niskoj izmaglici, bilo je lako zamisliti drevnu Kinu. Onu Kinu čiji je pisani jezik prihvaćen u većem dijelu Azije, Kinu koja je u ljudski život uvela metalne kovanice, papirnati novac i barut, onu Kinu koja je regulirala riječne tokove i izgradila sustave što i danas navodnjavaju brdovita zemljišta. Ta brda su sve strmija kako se putuje prema zapadu, na kraju se putnik mora sasvim približiti prozoru vlaka kako bi vidio vrhove, piše theatlantic.com.
Ismijava se potraga za izvanzemaljskom inteligencijom
Bilo je popodne kad je Andersen stigao u Guiyang, glavni grad Guizhoua, jedne od kineskih najsiromašnijih i najudaljenijih pokrajina. Čini se da je upravo u tijeku socijalizacija koju je nametnula vlada. Natpisima se ljude moli da ne pljuju u zatvorenim prostorima. Idućeg jutra vozač je došao po njega kako bi ga odvezao do opservatorija. Satima su se vozili kroz sela, od kojih su neka bila prazna. Vlada je preselila mještane kako bi napravila mjesta za novi opservatorij. Mnogi su bili nezadovoljni, što je izazvalo neželjenu medijsku pažnju, neuobičajenu za vladine projekte u Kini. Zapazili su to i zapadni mediji pa je The New York Times napisao: “Zbog kineskog teleskopa za lov na izvanzemaljce raseljeno 9000 seljana.”
Potraga za izvanzemaljskom inteligencijom (SETI) često se ismijava kao svojevrsni religiozni misticizam, čak i unutar znanstvene zajednice. Prije gotovo četvrt stoljeća američki Kongres uklonio je američki SETI program iz proračuna, i to na temelju amandmana senatora iz Nevade Richarda Bryana, koji je rekao kako se nada da će to biti “kraj potrage za Marsovcima na račun poreznih obveznika”. To je jedan od razloga zbog kojeg je Kina, a ne SAD, izgradila prvi moderni radijski opservatorij sa SETI-jem kao glavnim znanstvenim ciljem.
Najintrigantniji znanstveni projekt proizašao iz darvinizma
SETI ima u sebi ponešto religijsko. Motiviran je dubokom ljudskom željom za povezivanjem i transcendencijom. Bavi se pitanjima ljudskog podrijetla, sirove kreativne snage prirode te naše budućnosti u svemiru. I sve to čini u vrijeme kad su tradicionalne religije mnogima postale neuvjerljive. Nejasno je zbog čega je Kongres smatrao da SETI nije vrijedan financiranja, tim više što je vlada trošila stotine milijuna dolara novca poreznih obveznika na potragu za fenomenima čije je postojanje još uvijek upitno. Skupe i višedesetljetne misije potrage za crnim rupama i gravitacijskim valovima započele su dok su njihovi ciljevi još bili tek spekulativne mogućnosti. Darwin je pokazao da razvoj inteligentnog života na planetu nije spekulativna mogućnost. SETI bi mogao biti najintrigantniji znanstveni projekt proizašao iz darvinizma.
Čak i bez saveznog financiranja u SAD-u, SETI je usred globalne renesanse. Današnji teleskopi približili su nekad daleke zvijezde, a u njihovim orbitama možemo vidjeti planete. Sljedeća generacija opservatorija upravo stiže, a njima ćemo moći zumirati atmosfere tih planeta. SETI istraživači pripremali su se za ovaj trenutak. U svome progonstvu postali su filozofi budućnosti. Pokušali su zamisliti kakve bi tehnologije napredne civilizacije mogle koristiti te kakve bi tragove te tehnologije mogle ostaviti na dostupnom svemiru. Spoznali su kako izdaleka uočiti kemijske tragove umjetnih zagađivača. Znaju kako skenirati gusta zvjezdana polja u potrazi za golemim strukturama osmišljenim za zaštitu od udarnih valova supernova.
Yuri Milner uložio milijune u program
Izraelsko-ruski milijarder Yuri Milner uložio je 2015. godine vlastitih 100 milijuna dolara u novi SETI program pod vodstvom znanstvenika s UC Berkeleyja. Ta ekipa provodi više SETI opservacija u jednom danu nego što se nekad provodilo cijele godine. Milner je 2016. godine uložio dodatnih 100 milijuna dolara u misiju međuzvjezdane sonde. Zraka moćnog lasera, koji će biti izgrađen visoko u čileanskoj pustinji, izbacit će desetke tankih sondi prema četiri svjetlosne godine udaljenom sustavu Alpha Centauri, kako bi izbliza istražio njegove planete. Milner je rekao kako će pojedine kamere na sondama možda moći razaznati i pojedinačne planete. Ekipa Alpha Centauri modelirala je zračenje koje će takva zraka postati u svemir i zapazila upečatljivu sličnost s misterioznim “brzim radijskim izbojima”, koje astronomi uporno detektiraju, što ukazuje na mogućnost da su također plod nekog sličnog golemom snopa, koji napaja slične sonde drugdje u svemiru.
Andrew Siemion, vođa Milnerove SETI ekipe, aktivno proučava tu mogućnost. Posjetio je kineski tanjur dok je još bio u izgradnji, kako bi postavio temelj zajedničkih promatranja i pomogao uključivanju kineske ekipe u rastuću mrežu radijskih opservatorija koji surađuju na SETI istraživanjima. Među ostalima su tu opservatoriji u Australiji, Novom Zelandu i Južnoj Africi. Siemion je rekao kako je kineski teleskop najosjetljiviji na svijetu u dijelu radijskog spektra koji se “uobičajeno smatra najvjerojatnijim mjestom za izvanzemaljski transmiter”.
Siemion je autoru teksta prije njegova polaska u Kinu rekao kako se lako izgubiti na putevima oko opservatorija, ali da će znati da je blizu kad nestane mobitelskog signala. Radio-transmisija je zabranjena u blizini tanjura, kako znanstvenici ne bi zamijenili neko zalutalo elektromagnetsko zračenje za signal iz svemira. Superračunala i dalje pretražuju milijarde lažno pozitivnih signala iz prošlih SETI opservacija, koji su uglavnom uzrokovani ljudskim smetnjama.
Kina ima najdužu tradiciju u astronomiji
Tjedan dana prije Liu i autor teksta posjetili su mnogo starije mjesto s kojeg su se promatrale zvijezde. Nakon što je dinastija Ming 1442. godine glavnim gradom Kine proglasila Peking, car je otvorio gradilište novog opservatorija u Zabranjenom gradu. Više od 10 metara visoka elegantna građevina postala je dom najdragocjenijih kineskih astronomskih instrumenata, piše theatlantic.com.
Nijedna zemaljska civilizacija nema dužu tradiciju u astronomiji od Kine. Njeni rani carevi vukli su svoju političku legitimaciju s neba u obliku “nebeskog mandata”. Prije više od 3500 godina kineski dvorski astronomi otisnuli su piktograme kozmičkih događaja u kornjačine i volovske kosti. Jedna od tih “proročanskih kostiju” nosi najraniji poznati zapis o pomračenju Sunca. Vjerojatno je to protumačeno kao znak katastrofe, možda nadolazeće invazije.
Liu i Andersen sjedili su za stolom od crnog mramora u kamenom dvorištu stare zvjezdarnice. Kroz okrugli, crveni portal na rubu dvorišta stubište je vodilo do promatračke platforme u obliku tornja, na kojoj je stajao niz drevnih astronomskih uređaja. Među njima je bio i golemi nebeski globus koji su podržavali brončani zmajevi. Zvjezdani globus ukraden je 1900. godine, nakon što je alijansa osam zemalja osvojila Peking kako bi ugušila Bokserski ustanak. Njemački i francuski vojnici provalili su u dvorište u kojem su Liu i Andersen sjedili te su odnijeli 10 vrijednih instrumenata iz opservatorija.
Instrumenti su na kraju vraćeni, ali ostao je gorak okus incidenta. Kineska djeca poučavana su da cijelo to razdoblje smatraju “stoljećem poniženja”, najnižom točkom kineskog pada nakon vrhunca za vrijeme dinastije Ming. U vrijeme kad je zvjezdarnica izgrađena Kina se mogla smatrati usamljenim preživjelim iz vremena slavnih civilizacija brončanog doba, koju su činili Babilonci, Mikena, pa čak i Egipćani. Zapadni pjesnici smatrali su egipatske ruševine ozimandijskim dokazom da ništa nije trajno. Ali Kina je trajala. Njeni su carevi vodili najveću svjetsku složenu društvenu organizaciju. Uzimali su danak od kineskih susjeda, čiji su vladari slali izaslanike u Peking, kako bi na zadovoljstvo careva izveli baroknu ceremoniju klanjanja do poda.
U prvoj knjizi svoje znamenite publikacije “Science and Civilisation in China” (Znanost i civilizacija u Kini), objavljenoj 1954. godine, britanski sinolog Joseph Needham zapitao se zašto se u Kini nije dogodila znanstvena revolucija, s obzirom na njenu sofisticiranu intelektualnu meritokraciju, a na temelju testova koji su mjerili vještinu njenih građana u klasičnim tekstovima. To ispitivanje u međuvremenu je postalo poznato kao “Needhamovo pitanje”, no i Voltaire se također pitao zašto su se kineski matematičari zaustavili na geometriji i zašto su tek jezuiti donijeli Kopernikov nauk u Kinu, a ne obrnuto. Optužio je konfucijanski naglasak na tradiciji. Ostali povjesničari okrivili su izuzetno stabilnu politiku u Kini. Ogromnim prostorima vladale su duge dinastije, što je možda poticalo manje tehničkog dinamizma nego u Europi, gdje je više od 10 politika bilo nagurano na malom području, izazivajući stalne sukobe. Kao što znamo iz Projekta Manhattan, ratni napori imaju način da izoštre znanstveni um.
