Zemlja se nalazi u jednom malom djeliću naše galaksije, ista je sačinjena od crnih rupa, oblaka, planeta i bezbroja zvijezdi. Kada bi promatrali ovu galaksiju izdaleka mogli bismo pomisliti kako je zaista gusto napučena, međutim u njoj ima puno praznog prostora. Ona zapravo čini 0.00000000001% čitavog vidljivog svemira. Čak s najboljom tehnologijom, čovjek bi putovao do najbliže zvijezde tisuću godina.
Ali zapravo prazan prostor, koji smo ranije spomenuli ipak nije u cijelosti prazan. Naime, on je popunjen energijom čestica i antičestica koje se međusobno isključuju.
Prije skoro 14 milijardi godina, nakon događaja zvanog veliki prasak, svemir se proširio tri milijuna kilometara u manje od jedne sekunde. Taj fenomen je bio iznimno brz te je pridonio tome da su sve podatomske udaljenosti postale udaljenosti galaktičkih razmjera.
Nakon širenja svemira, gravitacija je počela djelovati i spajati ponovo sve natrag. Tako su vremenom, gusta područja svemira postale galaksije, poput ove naše. Nemoguće je putovati u neku drugu galaksiju.
Krivac tom problemu je tamna energija. Riječ je o nevidljivoj sili koja ubrzava širenje svemira. Posljedično tom širenju, sve je veća udaljenost između nas i ostalih galaksija. Svakim danom, tamna energija još više udaljava ostatak svemira, zbog toga će nam druge grupe i galaksije postati sve više nedostižne. Primjera radi, sljedeća galaksije je udaljena od nas više milijun svjetlosnih godina.
S obzirom na stalno udaljavanje, u jednom će trenutku druge galaksije postati toliko udaljene i presitne da ih nećemo moći otkriti. Kada se to napokon dogodi, svemir će nestati iz našeg vidokruga i izgledat će mračno u svim smjerovima. Na kraju će ostati samo jedna galaksija, Mlječnomeda.
Neki novi stanari Mlječnomede mislit će da u svemiru ne postoji ništa, samo tama.
Međutim, koliko god da je naša galaksija udaljena, mi još uvijek možemo promatrati svemir.
