Tim inženjera sa Sveučilišta u San Diegu osmislio je novi mekani i rastezljivi flaster za nošenje koji može istovremeno pratiti krvni tlak (BP) i puls (HR) te razinu glukoze, alkohola i kofeina. Tim tvrdi da je to prvi takav flaster.
Flaster je testiran na brojnim subjektima koji su obavljali različite zadatke i ispostavilo se da je najfunkcionalniji kad se nosi na vratu. Testiranje je obuhvatilo širok spektar zadataka poput vježbanja, konzumiranja obroka s visokim sadržajem šećera, pijenja kofeinskog ili alkoholnog pića i tome slično. Očitovanja su bila gotovo jednako egzaktna kao ona s komercijalnih uređaja za nadzor.
“Ova vrsta nosive opreme bila bi od velike koristi ljudima kod kojih zdravstvena stanja zahtijevaju konstantno praćenje zdravstvenih pokazatelja”, rekao je Lu Yin, koautor popratnog rada objavljenog u časopisu Nature Biomedical Engineering.
“Također bi mogao poslužiti i kao izvrstan alat za praćenje pacijenta na daljinu, posebno tijekom pandemije COVID-19 kada ljudi minimaliziraju osobne posjete bolnicama”, dodao je Yin, a prenosi Futurism.
Na primjer, flaster bi mogao dijabetičarima omogućiti kontinuirano praćenje razine šećera u krvi ili pri otkrivanju sepse.
“Novost je u tome što uzimamo potpuno različite senzore i spajamo ih zajedno na jednoj maloj platformi veličine žiga. Uz pomoć ovog uređaja možemo skupiti toliko informacija i to na neinvazivan način, bez izazivanja nelagode ili prekida u dnevnim aktivnostima.”, rekao je, Joseph Wang, profesor sa Sveučilišta u San Diegu i koautor studije.
Flaster je tanak list rastezljivih polimera s BP senzorom i dva kemijska senzora, jedan za laktat (biomarker fizičkog napora), kofein i alkohol u znoju i jedan koji mjeri razinu glukoze.
Krvni tlak se nadzire senzorom zavarenim na flaster provodljivom tvari. Mjerenja se izvode primjenom napona na pretvarače, koji šalju ultrazvučne valove koji se odbijaju o najbliže arterije i vraćaju eho signal preveden u očitanje BP.
Senzor za laktat, kofein i alkohol, otisnut na flasteru od provodljive boje, djeluje oslobađanjem tvari naziva pilokarpin u kožu i otkrivanjem kemijskih tvari prisutnih u znoju izazvanih pilokarpinom. .
Na kraju krajeva, senzor glukoze je elektroda koja donosi blage električne udare na kožu, simulirajući na taj način oslobađanje međustanične tekućine te mjeri glukozu koja se u njoj nalazi.
