Besmrtnost i vječna mladost pripadaju kategoriji mitova, pokazalo je novo istraživanje koje bi konačno moglo završiti vječnu raspravu o tome možemo li živjeti zauvijek.
Znanstvenici desetljećima pokušavaju iskoristiti snagu genomike i umjetne inteligencije kako bi pronašli način za spriječiti ili obrnuti starenje. Treba napomenuti da je ta industrija vrijedna 110 milijardi dolara, a procjenjuje se da će joj vrijednost do 2025. godine narasti na 610 milijardi dolara.
Međutim, nova studija navodi da je vrlo vjerojatno nemoguće usporiti brzinu starenja zbog bioloških ograničenja, piše The Guardian.
Istraživanje koje je proveo međunarodni tim znanstvenika iz 14 zemalja, uključujući stručnjake sa Sveučilišta Oxford, baziralo se na hipotezi “nepromijenjene stope starenja”, koja govori da vrste imaju relativno fiksnu stopu starenja u odrasloj dobi te da na nju vjerojatno ne utječe ulaganje napora protiv starenja (anti-aging). Istraživanje je objavljeno na temelju “kolekcije 39 ljudskih i neljudskih skupova podataka iz sedam rodova”.
“Naši rezultati podupiru teoriju o nepromjenjivoj stopi starenja, implicirajući biološka ograničenja na to koliko se može usporiti stopa starenja čovjeka”, navode znanstvenici.
“Usporedili smo podatke o rođenju i smrti ljudi i primata te smo otkrili da je opći obrazac smrtnosti kod svih bio jednak. To sugerira da biološki, a ne drugi čimbenici, u konačnici kontroliraju dugovječnost”, rekao je José Manuel Aburto iz Oxfordskog centra za demografske znanosti Leverhulme, koji je analizirao podatke koji obuhvaćaju stoljeća i kontinente.
“Statistike su potvrdile, kako se poboljšavaju zdravstveni i životni uvjeti, pojedinci žive duže, što dovodi do povećanja dugovječnosti cijele populacije. Ipak, kako godine odmiču, nagli porast smrtnosti je vidljiv kod svih vrsta”, nadodao je Aburto.
To u osnovi potvrđuje da se smrt ne može prevariti. Životni vijek možda je produžen kao rezultat boljih uvjeta okoline, ali na kraju krajeva, svi ćemo ostarjeti i umrijeti.
Rasprava o tome koliko možemo produžiti životni vijek dijeli akademsku zajednicu desetljećima, a potraga za faktorom koji bi produžio život posebno je aktivna u Velikoj Britaniji, gdje se najmanje 260 tvrtki, 250 ulagača, 10 neprofitnih i 10 istraživačkih laboratorija koristi naprednim tehnologijama kako bi ostvarili neki pomak po tom pitanju.
No, ono što je uvijek nedostajalo raspravi jest istraživanje koje uspoređuje životni vijek ljudi sa životnim vijekom životinjskih populacija.
“Ovo istraživanje uklanja tu prazninu, izuzetno raznolika zbirka podataka omogućila nam je usporedbu smrtnosti unutar i između vrsta”, naveo je Aburto.
“Naše istraživanje je potvrdilo da je u slučaju povijesnih populacija životni vijek bio kraći jer su mnogi ljudi umirali mladi. Međutim, zahvaljujući poboljšanju na području medicine, društva i okoliša, životni vijek se produžio. Sve više ljudi živi puno duže, ali putanja prema smrti u starosti se nije promijenila. Ovo istraživanje pokazalo je da ni napredak medicine ne može pobijediti biološka ograničenja”, zaključio je Aburto.
