Nije tajna da redovita tjelovježba umanjuje rizik ili čak sprječava nastajanje brojnih kroničnih bolesti, poput dijabetesa i ateroskleroze. Sada su znanstvenici iz Kopenhagena potvrdili da tjelovježba uzrokuje promjenu u strukturi naše DNA. Takve promjene se nazivaju epigenetskim.
DNA u našim stanicama služi kao priručnik s uputama kako što funkcionira. Glavni dio našeg DNA sačinjavaju geni, koji sadržavaju uputu o tome kako će se izgraditi određeni protein. No, osim gena, DNA sadržava i „pojačivače“. Pojačivači su regije DNA koje reguliraju kada i gdje se koji geni uključuju ili pak isključuju.
Kako stvari stoje, izgleda da upravo redovita tjelovježba potiče aktivnost pojačivača koji za posljedicu imaju aktivaciju gena koji stvaraju proteine. Upravo ti proteini su zaduženi za zaštitu stanica od potencijalnog oštećenja. Istraživanje je objavljeno u časopisu „Molecular Metabolism“.
Redovita tjelovježba poboljšava zdravlje organa, uključujući i mozak
Tim znanstvenika pretpostavio je da vježbe izdržljivosti preoblikuju aktivnost pojačivača gena u skeletnim mišićima. Regrutirali su zdrave mladiće i proveli ih kroz šest tjedana programa vježbi izdržljivosti. Znanstvenici su prikupili biopsiju mišića natkoljenice prije i nakon treninga izdržljivosti i ispitali je li došlo do promjena u epigenetskom potpisu njihove DNA nakon treninga.
Znanstvenici su otkrili da je nakon završetka programa treninga izdržljivosti promijenjena struktura mnogih pojačivača u skeletnim mišićima. Nakon toga su analizirali koji pojačivači su aktivirani. To su učinili na način da su rezultate uspoređivali s već dostupnim genetskim bazama podataka. Kao rezultat su dobili popis pojačivača koji su već otprije identificirani kao regije DNA koje sudjeluju u nastanku kroničnih bolesti.
Znanstvenici nagađaju da se blagotvorni učinci vježbanja na organe koji su udaljeni od samih mišića, poput mozga, mogu posredovati lučenjem mišićnih čimbenika. Razlog tog nagađanja je činjenica da su primijetili da su se kod ispitanika poboljšale kognitivne sposobnosti. Ta spoznaja otvara mogućnost identifikacije izlučenih mišićnih čimbenika koji se izlučuju tijekom treninga, a djeluju na mozak.
