Starenje je proces prema kojemu mnogi ljudi imaju negativne konotacije. I s pravom, starenje donosi slabljenje organizma i pojavu bolesti. Kosti slabe, mišići atrofiraju, povećava se rizik od kardiovaskularnih bolest i raka itd. Čovjek već dugo pokušava otkriti lijek koji bi zaustavio starenje. Izgleda da je jedna grupa znanstvenika upravo u tome uspjela.
Doduše, navedeno istraživanje i otkriće nije temeljeno na ljudskim stanicama, nego na mišjim stanicama. Bez obzira na to, radi se o revolucionarnom otkriću. Uz to, tehnika se pokazala relativno sigurnom za miševe.
Kako starimo mi, tako stare i stanice u našem tijelu. Svaka stanica u sebi ima svoj molekularni sat te se lako razlikuju stare stanice od onih mlađih. Kod ostarjelih stanica možemo pronaći razne epigenetičke markere na DNA koje ukazuju na to da je stanica stara. Dodavanjem grupe molekula (zvane „Yamanaka faktori“) se DNA može „očistiti“ od navedenih epigenetičkih markera. Na taj način staru stanicu možemo vratiti u njen matični oblik.
Ovo saznanje će sigurno imati prostora i u medicini čovjeka. Osim što će vjerojatno riješiti određene bolesti povezane sa starenjem, moglo bi se koristiti i za obnavljanje tkiva u regeneracijskoj medicini.
Yamanaki faktori su doduše već poznati par godina. Preciznije, otkriveni su 2016. godine. Tada su autori istraživanja navodili da bi se faktori mogli koristiti za usporavanje starenja kod miševa i kako bi poboljšali funkciju raznih tkiva, poput srca, mozga, živaca i slično.
Kako su proveli istraživanje?
Prije nego što su započeli s primjenom faktora, miševe su podijelili u nekoliko skupina. Prva skupina je primala redovite doze faktora od trenutka kada su bili stari 15 mjeseci do 22. mjeseca (to je ekvivalentno čovjeku od 50 do 70 godina). Druga skupina je faktore dobivala od 12 do 22. mjeseca (za čovjeka to je od 35 godine do 70. godine). Treća skupina je dobivala faktore samo mjesec dana kada su imali 25 mjeseci (kao čovjek od 80 godina).
Rezultati su bili zapanjujući. Ne samo da su uspjeli zaustaviti starenje, nego su obrnuli njegov učinak. Životinje koje su primale terapiju su više nalikovale mlađim životinjama nego li kontrolnoj skupini. I bubrezi i koža nisu pokazivali značajnije znakove starenja. Prilikom ozlijede kože, ona bi se regenerirala brzinom kao i kod mladih miševa. Također, kod niti jedne skupine nije otkriven tumor.
Ovakvi pozitivni učinci su otkriveni kod životinja liječenih sedam ili deset mjeseci faktorima. Skupina koja je terapiju primala samo mjesec dana nije pokazala značajniji napredak. Iako je ovakav oblik istraživanja daleko od testiranja na ljudima, kroz nekoliko desetljeća možemo očekivati i takav pomak.
