Analizirajući duboke optičke slike iz IAC Stripe 82 Legacy projekta, međunarodni tim astronoma slučajno je otkrio novu gotovo tamnu galaksiju. Novootkrivenu galaksiju, nazvanu “Nube”, odlikuje vrlo niska površinska svjetlina te je masivna poput Male Magelanove oblačnosti (SMC). Nalaz je objavljen 18. listopada na pre-print serveru arXiv.
Galaksije s centralnom površinskom svjetlinom slabijom od 26 mag/arcsec^2 generalno su poznate kao “gotovo tamne galaksije“. One nemaju nedvosmisleni optički ekvivalent te ih se obično previdi u optičkim katalozima širokih poljskih istraživanja. Međutim, te slabe galaksije mogu prikazivati izuzetno slabu optičku emisiju kada se dublje snimaju.
Sada je tim astronoma pod vodstvom Mireie Montes s Sveučilišta La Laguna u Španjolskoj otkrio još jednu galaksiju ove rijetke vrste. Identificirali su je tijekom vizualnog pregleda jednog od polja istraživanja IAC Stripe 82 Legacy Projecta – širokopodručnog istraživanja za astronomiju slabe površinske svjetline. Istraživanje ispituje Stripe 82 – traku širine 2,5 stupnjeva duž nebeskog ekvatora u južnom galaktičkom kaputu.
Nube se nalazi oko 350 milijuna svjetlosnih godina dalje i ima efektivnu površinsku svjetlinu od približno 26,75 mag/arcsec^2. Pretpostavlja se da je galaksija stara 10 milijardi godina, a njezina metalnost izmjerenа je na razini od -1,1.
Kada se radi o drugim osnovnim parametrima Nube, istraživanje je otkrilo da je vrlo prostrana, s polu-masenim radijusom od 22,500 svjetlosnih godina. Galaksija ima zvjezdenu masu od oko 390 milijuna solarnih masa, a procijenjena ukupna masa njezine aure je 26 milijardi solarnih masa. Ovi rezultati ukazuju na efektivnu površinsku gustoću od oko 0,9 solarnih masa/parsec^2.
Na temelju nalaza, autori rada zaključili su da je Nube najmasivnija i najprostranija galaksija svoje vrste dosad otkrivena. Ispostavilo se da je galaksija 10 puta slabije svjetline, a njezin radijus je tri puta veći od tipičnih ultra-difuznih galaksija (UDG) slične zvjezdane mase. Općenito, UDG-ovi su galaksije iznimno niske gustoće s veličinama usporedivima s Mliječnom stazom, ali imaju samo oko 1% zvijezda naše domaće galaksije.
Uzimajući u obzir ekstremne osobine Nube, istraživači raspravljaju o podrijetlu i prirodi te galaksije. Ispitivali su jesu li ove osobine rezultat izvornog formiranja galaksije ili su posljedica kasnijeg evolucijskog procesa uzrokovanog okruženjem u kojem se nalazi.
“U tom smislu, i pod pretpostavkom da je raspodjela zvijezda u Nube reprezentativna za raspodjelu tamne materije aure, otkrili smo da solitonski profil (tipičan za mutnu tamnu materiju) vrlo dobro reproducira zapaženu raspodjelu zvijezda”, zaključili su autori studije.
