Neandertalci su naši najbliži izumrli rođaci, s kojima smo bili u kontaktu tisućama godina do njihovog nestanka prije 40.000 godina. Unatoč tome što su nekad prikazivani kao neinteligentni, suvremena istraživanja, uključujući rad arheologinje April Nowell, otkrivaju njihovu sklonost kreativnosti i simbolizmu. Na primjer, u špilji Bruniquel u Francuskoj pronađene su strukture od slomljenih stalagmita, što sugeriše neandertalsku kreativnost.
Nove metode omogućile su bolje razumijevanje neandertalskog genoma, dokazavši da su se Homo sapiens i neandertalci križali. Paleoantropolog Chris Stringer ističe da su neandertalci dio naših predaka. Arheološki nalazi, poput artefakata koje sada možemo povezati s neandertalcima, smanjuju jaz u ponašanju između njih i Homo sapiensa. Naši neandertalski rođaci lutali su Euroazijom od 400.000 do 40.000 godina prije naše ere, ostavljajući tragove svoje prisutnosti i utjecaja.
Umjetnost i zanatstvo neandertalaca
Neandertalci su bili vješti u izradi praktičnih predmeta, a nova otkrića ukazuju na njihovu sposobnost stvaranja raznolikih alata i predmeta. Na primjer, u Francuskoj su 2017. godine pronađeni fragmenti upletenih drvenih vlakana pričvršćeni na kamenu alatku, što sugerira da su znali izrađivati uže. To je vjerojatno omogućilo razvoj raznih drugih predmeta kao što su odjeća, torbe, mreže i prostirke.
Neandertalci su također koristili brezinu koru za proizvodnju ljepila, što nije jednostavan postupak. Arheologinja April Nowell ističe da je pokušaj izrade takvog ljepila u suvremenim uvjetima izazovan, što ukazuje na sofisticiranost neandertalskih tehnika.
Pored svakodnevnih predmeta, neandertalci su pokazali sklonost ka osobnom ukrašavanju. Koristili su šarene pigmente kao što je crveni oker već prije 200.000 do 250.000 godina, moguće ne samo za ukrašavanje predmeta, već i vlastitih tijela. U nekim slučajevima, ove pigmente su uvozili s velikih udaljenosti. Otkrića uključuju i perforirane te oslikane školjke, vjerojatno korištene kao ogrlice ili drugi ukrasi. U Hrvatskoj je jedan neandertalac izradio ukras od orlovih kandži, dok su u drugim regijama pronađeni tragovi obrade perja.
Pećinska umjetnost, koja je dugo bila povezana isključivo s Homo sapiensom, također se može pripisati neandertalcima. Studija iz 2018. godine pokazala je da su naslikane linije i točke na zidovima špilja u Španjolskoj djelo neandertalaca, s obzirom na to da datiraju iz doba prije pojave Homo sapiensa. Postoje i dokazi o graviranju, poput urezanih simbola u obliku hashtagova u špilji u Gibraltaru.
Iako ne postoje dokazi da su neandertalci stvarali prepoznatljive likovne prikaze, poput životinja ili ljudi, njihova umjetnost i zanatstvo ukazuju na kompleksne simboličke impulse. Nowell napominje da iako postoje izolirani primjeri zanimljivih stvari koje su neandertalci radili, ti impulsi nisu dugo trajali niti su vodili prema razvoju složenijih oblika umjetničkog izražavanja, za razliku od Homo sapiensa.
Razlike u kogniciji između čovjeka i neandertalca
Razlike u umjetničkom izražavanju između Homo sapiensa i neandertalaca možda proizlaze iz različitih načina razmišljanja. Postoji mogućnost da neandertalci nisu pridavali isto značenje svojim umjetničkim radovima kao Homo sapiens. Iako je teško precizno rekonstruirati razlike u moždanoj strukturi ili kogniciji, zanimljiva su istraživanja u kojima se ljudske moždane stanice modificiraju kako bi sadržavale neandertalske verzije ključnih gena za razvoj mozga.
U laboratorijskim uvjetima, mini-mozgovi koji su sadržavali neandertalske verzije gena razvijali su se u strukture slične mozgu, ali s drugačijim oblikom od onih s genima Homo sapiensa. Druga studija je pokazala razlike u razvoju neurona između ovih dviju verzija.
Ova istraživanja ukazuju na to da genetske razlike mogu utjecati na strukturu mozga, ali ostaje nejasno što te razlike zapravo znače. Chris Stringer naglašava da bi proučavanje genetski raznolikijeg uzorka Homo sapiensa moglo otkriti sličnosti s neandertalcima.
April Nowell vjeruje da postoje kognitivne razlike između neandertalaca i Homo sapiensa, ali također ističe da su razlike u demografiji mogle ograničiti širenje kulture među neandertalcima. Neandertalci su bili rjeđi i izoliraniji, što je moglo spriječiti širenje ideja, za razliku od Homo sapiensa koji su imali veće populacije i društvene mreže.
Zanimljivo je da su neandertalske djevojčice vjerojatno ranije dosezale spolnu zrelost, a njihova novorođenčad imala veći mozak i brže rasla u odnosu na sapiensovu novorođenčad. Dulje djetinjstvo Homo sapiensa omogućavalo je djeci više vremena za učenje i eksperimentiranje. Nowell naglašava da učenje uključuje i eliminaciju nepotrebnih veza u mozgu. Ako su mozgovi mladih sapiensa proizvodili više neurona i imali duže djetinjstvo, to bi omogućilo opsežnije učenje s većim prostorom za greške i eksperimentiranje.
Međuvrste parenje i obiteljski život neandertalaca
Nedavne studije daju uvid u obiteljski život neandertalaca. Analiza DNK iz ostataka pronađenih u sibirskoj špilji Chagyrskaya pokazala je bliske obiteljske veze među neandertalcima, uključujući očeve i kćeri, majke, kćeri i unuke. Paleoantropolog Bence Viola, sudionik iskapanja, ističe visok stupanj genetske sličnosti među ovim jedinkama, ukazujući na vrlo izoliranu populaciju. Otkriveno je da su muški članovi bili usko povezani, sugerirajući da su žene češće prelazile u nove skupine u potrazi za partnerima, što je obrazac i kod nekih drugih primata, uključujući čimpanze.
Osim toga, studije drevne DNK pokazuju da su se neandertalci križali s Homo sapiensom. Viola naglašava važnost ovog otkrića, sugerirajući da je Homo sapiens prepoznao neandertalce kao potencijalne partnere, unatoč njihovim razlikama. Prema njegovim riječima, kada god su se obje vrste susretale u velikom broju, dolazilo je do genetske razmjene.
Razmjena DNK i Mikroba između Neandertalaca i Homo sapiensa
Studije iz 2017. pokazale su da su naši preci Homo sapiensi mogli razmijeniti više od DNK s neandertalcima. Analiza zubnog plaka neandertalaca sugerira da su oba hominida možda prenosila mikrobe jedni drugima, s obzirom na to da su se mikrobi u njihovim ustima razlikovali tek 300.000 godina nakon zajedničkog pretka. Paleogenetičarka Laura Weyrich smatra da bi poljubac mogao biti jedan od mogućih načina razmjene, iako postoje i druga objašnjenja.
Zanimljivi aspekti prehrane neandertalaca
Studija je također otkrila da su neandertalci koristili prirodne lijekove, kao što su gljive s penicilinom i salicilnom kiselinom iz kore topole, te da nisu bili isključivo mesožderi. Dokazano je da su neki jeli gljive i pinjole, dok su drugi preferirali meso. Otkriveno je i da neandertalci možda nisu bili osjetljivi na određene mirise, što bi moglo objasniti njihovu raznoliku prehranu. U Iraku su pronađeni dokazi o kuhanju mahunarki, a u Italiji o uporabi brašna. Međutim, nađeni su i tragovi kanibalizma, što sugerira moguću kulturološku praksu.
Izumiranje neandertalaca
Postavlja se pitanje da li je kanibalizam bio znak propadanja neandertalaca, ali nema dokaza o nasilju između Homo sapiensa i neandertalaca. Nowell sugerira da bi veća stopa smrtnosti dojenčadi mogla biti dio objašnjenja izumiranja neandertalaca. Fluktuacije okoliša i promjene u vegetaciji i životinjskom svijetu mogle su također favorizirati Homo sapiensa koji su bili bolje povezani i razmjenjivali kulturološka znanja.
Moguća integracija i naslijeđe neandertalaca
Preostali neandertalci mogli su se pridružiti skupinama Homo sapiensa, što je podržano činjenicom da geni neandertalaca i danas preživljavaju u modernim ljudima. Viola ističe da danas više ljudi nosi DNK neandertalaca nego što ih je ikada živjelo, sugerirajući da su neandertalci na neki način još uvijek prisutni.
