Najnovija istraživanja dovode u vezu ljudsku inteligenciju i vrijeme odlaska na počinak. Pametniji ljudi češće kreću na počinak u kasne noćne sate, dok oni niže inteligencije svoje obveze završavaju tijekom dana i idu spavati ubrzo nakon smrkavanja.
Spavanje je osnovna biološka potreba svakog živog bića, koja je u najnovijim istraživanjima dovedena u vezu s razinom inteligencije. Naime, znanstvenici su utvrdili da ljudi s višim indeksom inteligencije (IQ) idu na spavanje kasnije, dok oni s nižim IQ-om idu na spavanje čim padne mrak. Dosadašnja saznanja pokazuju da nedostatak sna kod ljudi i životinja dovodi do poremećaja poput sklonosti debljanju, visokog krvnog tlaka i skraćenja životnog vijeka. Neispavanost, stanje slično mamurluku, ima izravan utjecaj na mentalne sposobnosti osobe, te stoga ne čudi podatak da su veliki broj nesreća skrivili upravo neispavani vozači. Čak i mali nedostatak sna ima utjecaja na funkcioniranje organizma.
Juliette Faraco sa Sveučilišta Stanford, navodi da svaki nedostatak sna traži nadoknađivanje odnosno stvara potrebu za produljenim odmorom. Po prvi put je pronađena veza između ljudske inteligencije i vremena odlaska na spavanje. Grupa istraživača sa Semmelweist University predvođena Robert Bolizsom je pokazala, uz pomoć tijekom sna snimljenih encefalograma, da su elementi sna direktno povezani s “kognitivnim postignućima u budnom stanju.” Skupina istraživača predvođena H. Aliassonom je u svojoj studiji pokazala da trajanje pojedinih stadija sna dobro korelira s akademskim uspjehom ispitanika.
Opsežna istraživanja Satoshi Kanazawe i njegovih kolege s London School of Economics and Political Science su ispitivala značajne razlike u vremena lijeganja među ljudima, i njihovu povezanost s kvocijentom inteligencije IQ. Kanazawa ističe da su ljudski preci u pravilu bili dnevni tipovi, pa je pomak prema noćnim aktivnostima evolucijski novija pojava češća kod ljudi koji pokazuju višu razinu kognitivnih mogućnosti. Istraživanja vremena lijeganja/ustajanja su pokazala i neke druge povezanosti. Tako je istraživanje sa Sveučilištu u Bologni ustanovilo vezu između vremena ustajanja i savjesnosti, te sugerira da rano ustaju savjesni ljudi. Uz to je nađena veza između dobi osobe i vremena odlaska na počinak. Najviše noćnih tipova je uočeno u dobi između 17 do 21 godina starosti, dok se kasnije taj broj se smanjuje.
Studija psihologinje Marine Giamnietro i kolege iz 2008. upućuje da su noćni tipovi slabije pouzdane osobe, manje emocionalne stabilnosti, skloniji depresiji, ovisnosti i poremećaju prehrambenih navika. Prema istraživačima Lambertus Klei na Carnegie Mellon University, Patrick Rietz na University of Pittsburghu i njihovih suradnika i genetika utječe na sklonost ranom ili kasnom ustajanju/lijeganju. Slične podatke navode istraživanja studije s Max Planck Institute of Psychiatry iz 2008. Identificirane su i molekule peptidne građe, neuropeptidni hormoni Hipokretini koji svojim vezivanjem uz receptore na stanicama mozga izazivaju stanje budnosti.
Ljudi i životinje dijele potrebu za snom, premda su među njima uočene i značajne razlike. Krave, na primjer, spavaju otvorenih očiju. Konji spavaju stojeći. Neke ptice mogu spavati u letu, druge stojeći. Kod dupina spava samo polovina mozga, dok druga polovina ostaje budna. Šišmiši trebaju 19.9 sati sna svakih 24 sata, lavovi 13.5, štakori 13 mačke 12.5, kitovi 5.3, jelena 3.1, žirafe 1.9, većina ptica tri do osam, a magarci tri.
Izvor: Winnipegfreepress.com
