Istraživači pokazuju da je izumiranje dinosaura prije 65 milijuna godina napravilo put da sisavci postanu veći – oko tisuću puta veći nego što su bili. Studija, koja je objavljena u prestižnom časopisu Science, prva je pokazala ovaj novi obrazac u povećanju tjelesne veličine sisavaca nakon nestanka dinosaura.
“U osnovi, dinosauri su nestali i odjednom više nije bilo nikoga drugoga da jede vegetaciju. To je otvoren izvor hrane i sisavci su se okrenuli tom izvoru, a i više je učinkovitije biti biljožder kada si velik”, kaže koautorica rada dr. Jessica Theodor, izvanredni profesor na Department of Biological Sciences na University of Calgary. Theodor kaže da osim što potvrđuje dramatični rast u veličini sisavaca nakon dinosaura, studija pokazuje i da je ekosustav bio u mogućnosti da se relativno brzo obnovi. “Izgubite dinosaure prije 65 milijuna godina, i unutar 25 milijuna godina sustav se obnovi na novi maksimum za životinje koje u njemu postoje u pogledu veličine tijela. To je zapravo prilično kratki vremenski okvir, geološki gledano,” kaže znanstvenica. “To je stvarno brzi razvoj.” Theodor navodi da su sisavci rasli najviše do oko 10 kilograma kada su dijelili zemlju sa dinosaurima, a nakon toga na maksimalnih 17 tona.
“Nitko nikada nije pokazalo da ovaj uzorak stvarno postoji. Ljudi su govorili o tome, ali nitko nije otišao unatrag i izračunao”, kaže Theodor jedna od 20 istraživača iz cijelog svijeta koji su radili na istraživanju. “Išli smo kroz svaki vremenski period i govorili uredu, za ovu grupu sisavaca koja je najveća životinja? I onda smo procijenili njihove tjelesne mase.” Kako bi se dokumentiralo koliko su velikima sisavci narasli nakon `oslobađanja od kompeticije`, koje je rezultat izumiranja dinosaura, znanstvenici su prikupili podatke o maksimalnoj veličini za glavne skupine kopnenih sisavaca na svakom kontinentu, uključujući Perissodactyla, neparnoprstaše, kao što su konji i nosorozi; Proboscidea, koja uključuje slonove, mamute i mastodonte; Xenarthra, mravojede, ljenjivce i pasance, kao i brojne druge izumrle skupine.
Rezultati daju naznake o tome što postavlja ograničenja za veličinu sisavaca na kopnu; količinu dostupnog prostora za svaku životinju i klimu u kojoj žive. Što je klima hladnija, to su veći sisavci, a veće životinje bolje zadržavaju toplinu. To također pokazuje da ni jedna skupina sisavaca ne dominira najvećom veličinom razreda – apsolutno najveći sisavac pripada različitim grupama tijekom vremena i prostora.
Izvor: University of Calgary
