Za vrijeme Božićnog darivanja, svako kućanstvo u prosjeku proizvede 120 g plastičnoga otpada, od kojeg je većinu izrazito teško ili nemoguće reciklirati.
Znanstvenici sveučilišta Warwick osmislili su novu metodu kojom će se moći reciklirati cjelokupni plastični otpad. Naime, dosad se reciklirati moglo svega nekoliko postotaka plastičnog otpada iz kućanstava, tipično se otprilike 12% otpada uistinu reciklira, a ostatak se ili zakopava ili spaljuje kao gorivo u industrijskim pogonima. Određeni dio plastike ipak završava zakopan na gradskim smetlištima, ali imajući na umu kako sve više kućanstava nastoji odvajati otpad za reciklažu, 12% recikliranog plastičnog otpada uistinu je poražavajući rezultat.
Odvajanje i čišćenje različitih vrsta plastičnog otpada često zahtijeva dosta vremena, samo skidanje etiketa može oduzeti dosta vremena, ali i truda. Problem mogu predstavljati i plastični predmeti načinjeni od više vrsta plastike, od kojih svaka zahtijeva posebni način obrade. Ne bi li riješili taj problem, inženjeri sveučilišta Warwick osmislili su jednostavan proces reciklaže za svaki tip plastike. Ovim se procesom može čak i razbiti struktura nekih polimera, poput polistirena, na osnovne monomere (stiren u slučaju polistirena).
Znanstvenici sveučilišta Warwick načinili su jedinicu koja radi po principu pirolize (proces rastavljanja materijala na osnovne građevne jedinice pomoću zagrijavanja u odsutnosti kisika) u ležištu reaktora ispunjenog nekim fluidom. Rezultati nedavno provedenih istraživanja pokazali je moguće od različitih tipova plastike reciklažom dobiti korisne materijale. Nakon pirolize, mnogi se reciklirani materijali mogu izdvojiti iz reakcijske smjese jednostavnim procesom destilacije.
Materijali koje je tim s Warwicka uspio izdvojiti iz plastične smjese uključuju: vosak koji može poslužiti kao mazivo; originalni monomeri poput stirena kojeg se može iskoristiti za ponovnu proizvodnju polistirena; tereftalat kiselinu koja se koristi u proizvodnji PET ambalaže; metilmetakrilat koji se koristi u proizvodnji akrilnih ploča; ugljik koji se koristi u proizvodnji pigmenata crne boje i guma, čak se i karbonizirani nusprodukti mogu prodati kao npr. aktivni ugljen po cijeni od 400 funti za tonu. Ovo bi istraživanje moglo uvelike utjecati na proračun lokalnih vlasti, ali i očuvanje okoliša. Tijekom laboratorijskih testiranja uspjeli su dobiti dovoljne količine destiliranih tekućina i krutina za ponovnu preradu u korisne nove produkte.
Inženjeri sveučilišta Warwick, koji trenutačno surađuju s Warwick Ventures odjelom za razvoj tehnologije, se nadaju kako će njihov rad probuditi interes lokalnih vlasti kao i tvrtki za zbrinjavanje otpada. Nadaju se da će njihov prototip reakcijske jedinice poslužiti kao model za razvoj velike jedinice za preradu otpada, što bi dovelo do ekološki mnogo prihvatljivijeg načina proizvodnje plastike.
Profesor Jan Baeyens, vodeći znanstvenik na ovom projektu, kao i profesor inženjerstva na sveučilištu Warwick, navodi: “Možemo zamisliti veliko postrojenje, koje može zaprimiti i do 10 000 tona plastičnog otpada godišnje. Tijekom godine, tankerima bi se prevozilo reciklirane kemikalije u vrijednosti i do 5 milijuna dolara. Svako bi takvo postrojenje značilo uštedu od 500 000 dolara na porezu za održavanje klasičnih jama za zatrpavanje otpada. Troškovi opskrbe energijom za svako od tih postrojenja ne bi smjeli prelaziti 50 000 dolara godišnje, što ovaj projekt čini komercijalno isplativim, garantirajući brz povrat ulaganja.”
Izvor: University of Warwick
