Sumerani su bili najstariji stanovnici Mezopotamije. Prvi podaci o njima potječu iz 4. tisućljeća prije Krista. Sumer je bila najstarija civilizacija Zemlje koja je procvjetala iz ničega oko 3800. godine prije Krista a iznenada se ugasila 2024. prije Krista. Njihova kultura smatra se najstarijom na svijetu.
Živjeli su u gradovima i selima. Prema legendi, gradove je osnovao Bog, njihov zaštitnik, a vladar grada bio je božji predstavnik. Sumerskim gradovima vladalo je svećenstvo, a ostalo stanovništvo bilo je slobodno, plaćali su porez, ali nisu se smjeli upletati u politiku. Sumer je odmah na početku dosegao vrhunac svoje moći, a kasnije je postupno oslabio, a to dokazuje na velik početni priljev znanja koje je kasnije zaboravljeno.
Sumerani su promatrali rast i opadanje vode te su na taj način napravili kalendar. Zapanjujuća činjenica o Sumeranima jer da su znali da godina ima 365 dana, 6 sati i 11 minuta, što se od današnjih proračuna razlikuje samo tri minute! Podijelili su dan na 86400 sekundi, dakle, 24 sata od 60 minuta sa po 60 sekundi. Impresivno zar ne? Pisali su tvrdim pisaljkama na glinenim pločicama pa je njihovo pismo nazvano klinasto pismo. Zecharia Sitchin, profesor koji je cijeli život podredio Sumeranima otkrio nam je kako postoji još mnogo zapisa koje nisu uspjeli dešifrirati. Te pločice su pronađene početkom 20. stoljeća.
Pretpostavlja se da su Sumerani napisali prve knjige na svijetu, da su znali za statički elektricitet i električnu energiju. Imali su znanje iz područja optike, a moguće je da su znali i za mikroskop. Njihovo znanje iz astronomije bilo je ne odlično, nego izvanredno. Znali su za Uran i Neptun, mada se Uran samo ponekad može vidjeti golim okom, dok se Neptun ne može vidjeti. Sumerani su znali da se sve planete i njihovi sateliti istog datuma i u istoj točki svakih 2268 milijuna dana tj. svakih 6300 godina od 360 dana nalaze u istoj ravnini na nebu. Ali naravno to nije sve od njihovog astronomskog znanja. Kao što smo već rekli njihovo astronomsko znanje je ogromno, pa je logično da ono nije ograničilo samo na naš planetarni sustav. Oni su poznavali i zagonetno zviježđe Sirijus B koje je otkriveno tek 1862. godine i to teleskopom s promjerom od 40 cm. I opet, po stoti put se moramo pitati kako su oni mogli vidjeti nešto što smo mi tek uspjeli vidjeti prije gotovo 150 godina? A među ostalim planetima u našem sunčevom sustavu otkrili su i 10. planet, Nibiru. Prema njihovim zapisima taj planet je četiri puta veći od Zemlje. On kruži eliptičnom putanjom unutar Mliječne staze i ulazi u Sunčev sustav svakih 3600 godina. Suvremeni znanstvenici su otkrili postojanje nepoznatog planeta na rubu našeg Sunčevog sustava za kojeg vjeruju da je Nibiru. Taj planet je vrlo velik, moguće da je i do pet puta veći od Zemlje. Dok znanstvenici NASA-e opovrgavaju bilo kakve navode da postoji Nibiru, navodeći da bi se on davno otkrio i da bi do sada bio vidljiv golim okom. No gdje se danas nalazi Nibiru nije poznato, ali čak i da znanstvenici znaju, ne vjerujem da bi tu informaciju podijelili s nama običnim smrtnicima. U njihovim zapisima također stoji da su taj planet nastanjivala bića visoke civilizacije koji su se zvali Anunnakiji.
Prema zapisima koje su nam ostavili Sumerani, Anunnaki su prvi put na Zemlju sletjeli prije 450.000 godina. Oni nisu došli da bi se igrali Boga, nego su došli radi vađenja ruda koje su im bile potrebne za njihov planet. Vladar domovine Anunnakija zvao se Anu i imao je sina Enkija koji je bio glavni genetički znanstvenik. Shvatio je da je to pretežak posao za njegove ljude pa je dao svome sinu zadatak. Enki je od svog oca dobio zadatak da stvori novo biće, roba radnika, putem genetskog inženjeringa. Biće je moralo biti dovoljno napredno da obavlja složene poslove, naprednije od životinja, a manje napredno od njih samih da mogu opravdati zašto ih tretiraju kao robove. Nakon mnogo neuspjeha, Enki je uspio. Stvorio je Homo sapiensa.
Vođe Anunnakija bili su zadovoljni te su ih stavili da rade u rudnicima u Mezopotamiji na području današnjeg Iraka. No Enki je želio više. Želio je stvoriti biće po svom ugledu, slično ne samo fizički nego i mentalno, intelektualno, emotivno i duhovno, uključujući i vidovnjačke sposobnosti. Ostali Anunnakiji bili su ljuti i pokušali su uništiti Enkijevu kreaciju. Došlo je do ledenog doba i Velikog potopa. U pokušaju sabotaže, Enki se dosjetio kako spasiti svoju kreaciju, ljude. Naredio je Noi da sagradi arku i tako je spasio ljude.
Drevni narodi smatrali su da su njihovi Bogovi besmrtni. No njihova tzv. besmrtnost je bio njihov dug životni vijek. Enki je vodio prvu grupu Anunnakija na Zemlju prije 450.000 godina, a ipak je bio prisutan sve do 2024. godine prije Krista. No oni su ipak mogli umrijeti, mogli su biti ubijeni npr. u ratu. Zecharia Sitchin vjeruje da je Anunnakijev dug životni vijek rezultat toga kako je život evoluirao na njihovoj planeti, koja kruži oko Sunca 3600 zemaljskih godina, što znači da je jedna njihova godina 3600 naših. Međutim, Neil Freer, tvrdi da su Anunnaki produžili svoj životni vijek pomoću napredne biomedicinske tehnologije. U nekim tekstovima se otkriva da su Anunnakiji ponekad uspjeli oživjeti mrtve. Oni su mogli letjeli avionom do bilo koje točke na svijetu. Bogovi svih drugih zemalja bili su baš oni samo što su imali druga imena.
Sumerani su detaljno opisivali sve te naprave i uređaje u svojim zapisima, pa si mi danas postavljamo pitanja na koja nemamo odgovor: kako su oni to mogli znati 4000. godina prije Krista; kako su mogli tako detaljno opisati letjelice s kojima su Anunnakiji došli sa svog planeta na našu Zemlju? Moderna povijest tvrdi kako oni nisu mogli imati sve te uređaje.
Po svemu ovome Sumerani su bili jedna vrlo tajanstvena civilizacija. Da li je stvarno moguće da su bili razvijeniji nego što smo mi? Da su imali znanje koje možda mi nikada nećemo imati a koje nam je nerazumljivo kako su oni ga imali? Opisivali su predmete koje u ono vrijeme nisu mogli imati. To je znak da su ipak ili imali posjetioce iz svemira ili odnekud drugdje dolazili do podataka. Ako je tako odakle? Sumerani su nestali iznenada, a razlog njihovog nestanka je i danas nepoznat. Možda kada se jednog dana budu uspjeli dešifrirati preostale glinene pločice koje su ostavili za sobom, budemo saznali njihovo podrijetlo i razlog njihovog nestanka.
